Moć neformalnog obrazovanja
Mnogim mladim ljudima u Hrvatskoj, gdje je nezaposlenost mladih oko 30%, dodatne vještine, znanja i iskustva doprinose poboljšanju pozitivne slike o sebi, ali i utječu na njihove ukupne kompetencije koje im otvaraju više mogućnosti na tržištu rada.
U svijetu Znanja, koje u svojem društvu želimo njegovati, dalo bi se naslutiti da je obrazovanje koje omogućuje stjecanje kompetencija i informacija najvidljivije u programima formalnog obrazovanja u kojima tijekom života sudjelujemo. Neki, mahom iz starijih generacija, reći će da je to i jedino moguće priznati kao vrijedno. No, onda će se javiti niz osoba koje žele pospješiti osobni razvoj ili pak podići razinu različitih kompetencija koje su im potrebne radi poslodavca, suradnika, javnosti i slično, za koje u formalnim programima obrazovanja nema mjesta. I tu će sav dosadašnji smisao stavova i vrijednosti u odnosu na obrazovanje koje kao društvo poznajemo, pasti u vodu.
Neformalno obrazovanje kao odgovor na stvarne potrebe za učenjem
Formalno obrazovanje nije jedini način stjecanja kompetencija. Puno kompleksniji, raznolikiji, fleksibilniji, posvećeniji pojedincu, razvijeni na stvarnim potrebama za učenjem i razvojem konkretnih, ali i specifičnih vještina, kreirani za okruženja koja su puno ugodnija od školskih klupa, te usmjereniji pojedinca i njegove stvarne potrebe, jesu programi neformalnog obrazovanja, koji sa svim svojim mogućnostima, potencijalima te neupitno ishodima, predstavljaju stvarne izvore za život. Hrvatska mu u proteklih desetak godina otvara vrata, no ono još uvijek nedovoljno brzo ulazi na njih.
Mogućnosti za neformalno obrazovanje
Najviše aktera provedbe neformalnih programa obrazovanja u Hrvatskoj nalazimo u organizacijama civilnoga društva, no sve više ustanova za obrazovanje također priprema, analizira i provodi raznolike obrazovne programe, koje poznajemo i pod pojmom cjeloživotnog učenja. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa zaprima zahtjeve, procjenjuje važnost i verificira programe koje danas možemo pronaći putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, različitih škola s pravom javnosti, pučkih i privatnih učilišta itd.
Mladi ljudi, pak, mogu putem niza mjera sudjelovati u dodatnim izobrazbama kroz program Erasmus+, za čiju je promociju i provedbu u Hrvatskoj zadužena Agencija za mobilnost i programe Europske unije. Na taj način zasigurno im se otvara niz mogućnosti za izgradnju osobnih kapaciteta, za upoznavanje drugih kultura te za razvoj specifičnih vještina u interakciji s drugim mladim ljudima.
Ljudski su resursi na prvom mjestu – zato u njih treba ulagati
Kao društvo smo možda još uvijek nedovoljno svjesni da su kvalifikacije koje smo stekli tijekom svog dužeg ili kraćeg školovanja nedostatne. U svijetu tržišnih utrka, u svijetu nemilosrdnog kvalificiranja, u svijetu nedovoljnog poslovnog humanizma, u svijetu birokracije, ali i materijalističkih pogleda na uspjeh u životu, znanja koja smo stjecali tijekom našeg formalnog obrazovanja nisu dostatna za neovisno, razumno, odgovorno, ugodno i kvalitetno življenje. Stoga se programima neformalnog obrazovanja mladima nude dragocjena iskustva, mogućnost osobnog shvaćanja istih, analiziranja važnosti istih, te mogućnost apliciranja stečenih znanja kroz život (prema modelu Experiential Learning Cycle Davida Colbija, koji predstavlja osnovu za razvoj učinkovitih programa neformalnog obrazovanja).
Na listi najvažnijih ekonomskih resursa, ljudski resursi uvijek se stavljaju na prvo mjesto. To nam daje zaključiti da je izuzetno važno kontinuirano ulagati u njih. RIječima Pavla Jakovca, koji piše o znanju kao o ekonomskom resursu, takav pogled na znanje postao je conditio sine qua non ekonomskog rasta i razvoja. To je najbolje evidentirano u endogenoj teoriji rasta gdje je istaknut značaj obrazovanja, istraživanja, inovacija, tehnološkog progresa te ljudskog kapitala u ekonomskom rastu. Potvrđuje to i činjenica da danas govorimo o tzv. novoj ekonomiji u kojoj su tradicionalni resursi (zemlja, rad i kapital) zamijenjeni znanjem, visokom tehnologijom, razvijenom informacijsko-komunikacijskom infrastrukturom s informacijama i idejama kao temeljnim ekonomskim resursima.
Neformalno ne znači neorganizirano, ali znači slobodno
Neformalno obrazovanje mladima u Hrvatskoj može ponuditi raznolike vještine i znanja, potrebne za njihov osobni razvoj, izgradnju samopouzdanja, jasnije planiranje i postavljanje životnih ciljeva, te razviti osjećaj veće osobne vrijednosti. Mnogim mladim ljudima, posebice onima koji su negdje između sustava školovanja i sustava zapošljavanja, danas u Hrvatskoj, gdje je nezaposlenost mladih oko 30% (prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje), dodatne vještine, znanja i iskustva doprinose poboljšanju pozitivne slike o sebi, ali i utječu na njihove ukupne kompetencije koje im otvaraju više mogućnosti na tržištu rada.
Na kraju, potrebno je razjasniti još jedan važan segment neformalnog obrazovanja, onaj terminološki: neformalno ne znači manje formalno, neodgovorno i neučinkovito. Ono znači slobodno, zasnovano na vlastitoj potrebi, htijenju i izboru. Neformalno ne znači neorganizirano. Ono dapače znači vrlo strukturirano i pomno planirano. Neformalno ne znači neozbiljno, ali podrazumijeva ugodno okružje za učenje i rad bez pritiska.
Stoga je nužno poticati razumijevanje važnosti ulaganja u sebe i važnosti razvoja osobnosti, osobnih znanja, vještina i kompetencija.
Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.