Matijevićev gitaristički vremeplov

05_11_2016  |  Autor: Ivan Luketić  |  Foto: Dora Popić
Matijevićev gitaristički vremeplov

- S ovim je definitivno pokazao svoju ljubav prema tom instrumentu, i kako studiozno pristupa istom. Uvijek mi je gušt vidjeti tu njegovu strast i vještinu – komentirao je Bernard Andrijašević iz Justin's Johnsona Matijevićevu Priču o gitari.

 Mladi gitaristički virtuoz Marko Matijević proveo je, 3. studenog u splitskom Chillton baru, zainteresiranu publiku kroz povijest gitare. Napravio je to uz pomoć čak deset različitih gitara, kojima je želio dočarati evoluciju tog popularnog žičanog instrumenta i njegova zvuka od najstarijih dana do današnjeg vremena.

Svoju Priču o gitari Marko je započeo opisavši svoj nastup u Chilltonu kao svjetsku premijeru, kombinaciju svirke i priče. Publici koja je zainteresirano zurila u deset predmeta, prekrivenih crnim materijalnom i tako postavljenih na bini, Marko je zadovoljio znatiželju otkrivajući ih jedan po jedan i govoreći: - Ovo nisu časne sestre, ovo su gitare.

Za prvu gitaru, koja je više podsjećala na srednjovjekovni muzejski primjerak, rekao je, komentirajući kako izgleda, da je ne bi kupio nikada, na što je Antonio Pešo iz publike komentirao: - E pa ja bi! Odsvirao je na njoj pjesmu koju je najavio kao pokušaj da dočara srednjovjekovnu glazbu. Zatim je, uzevši španjolsku klasičnu gitaru, odsvirao popularni romantični preludij Lágrima, španjolskog gitarista Francisca Tárrege, koji je začinio i završio svojim solom rekavši: - Ovo nije bio Tarrega, ovo sam bio ja. Treća gitara bila je akustična Yamaha na kojoj je Marko odsvirao mashup kultne Somewhere over the rainbow i Malo mi je jedan život s tobom Miše Kovača, na što je publika reagirala, a kako drugačije, nego pjevanjem Mišinih stihova. Za sljedeću gitaru rekao je da je bolja od svih ostalih zbog svoje glasnoće a onda je to i potvrdio odsviravši Blues in G američkog gitarističkog virtuoza Joea Passa. Uzevši petu gitaru, koja je jako podsjećala na onu Marka Knopflera, frontmana Dire Straitsa, Marko je odsvirao pjesmu Allman Brothers Banda pod nazivom Little Martha i rekao: - Upravo gledate čuveni rezonator.

Na sljedećoj gitari, koju zbog oblika mnogi nazivaju tava, odsvirao je autorsku ambijentalnu kompoziciju jednostavnog imena Havajska koristeći se slajdom. Nakon odsvirane pjesme nasmijano je komentirao: - Aj tava, idemo u penziju. Sedma gitara, svima poznata, bila je gitara marke Fender Telecaster, za koju je Marko rekao da je lijepa u svojoj jednostavnosti, te da su brojne poznate nogometne ikone gitara svirale na njoj, poput Brucea Springsteena, Keitha Richardsa i drugih. Na njoj nam je pokazao autorsku pjesmu naziva Moj blues. Uslijedila je zatim priča o američkom gitaristu Lesu Paulu, kojeg su najprije odbili jer je donio Gibsonu najružniju gitaru u povijesti, a zatim na tom čuvenom Gibsonu Les Paul odsvirao pjesmu Erica Claptona Change the world.

S asistentom koji mu je puštao matrice na koje se on solirajući nadovezivao nastavio je: Ovo što ćete sada vidjeti je remek-djelo u svijetu gitara. Izvadio je gitaru Fender Stratocaster te odsvirao Cissy strut benda The Meters. Nakon što je publici pokazao posljednju gitaru, Gibson ES 335, na kojoj je odsvirao Smooth jazz izjavio je: - Časne se svukle. To je to. Hvala vam što ste došli. Međutim, publika mu kraj nije dopustila te ga je pljeskom i povicima natjerala na bis. Završio je nastup melankoličnim bluzerskim bisom svima poznate I need your love so bad Fleetwood Maca nakon koje je, uz gromoglasan pljesak publike, rekao: - Doći će policija ako sad ne počnete pit'!

Da su reakcije publike tijekom svirke bile autentične, potvrdili su brojni komentari nakon svirke: - Čovjek nevjerojatno svira raznovrsne stilove. Sretan sam što sam mogao biti ovdje – rekao je Sean Fitzsimmons, frontman američkog benda Cellar Doors koji je nedavno nastupio u splitskom klubu Kocka. Basist splitskog benda Justin's Johnson Bernard Andrijašević rekao je pak da je riječ o jednom od najboljih gitarista koje je ikada vidio, čuo i imao čast upoznati. - S ovim je definitivno pokazao svoju ljubav prema tom instrumentu, i kako studiozno pristupa istom. Uvijek mi je gušt vidjeti tu njegovu strast i vještinu – dodao je. A kad je o gitarama riječ, kako su izgledale na bini i kako su zvučale u Matijevićevim rukama, najbolje ilustrira komentar Antonija Peše: - Sve bi ih kupio!

Sve u svemu, Marko Matijević nas je na putovanju kroz povijest glazbe, od srednjeg vijeka do suvremenih klasika, Claptona i Fleetwood Maca, te predstavljajući i autorske pjesme, zarazio različitim zvukovima, naučio mnogobrojnim zanimljivostima, te odveo u samo srce instrumenta.