Lopov je ukrao simpatije publike
Paralelno sa, nazovimo to tako, socijalnim slojem i suptilnom društvenom satirom u komediji Državni lopov odmotava se i klupko s ljubavnom tematikom. Tome su pridodani i glumci koji znaju da komičnost nije samo u sadržaju.
Da nekome šaljemo telegram s kratkim sadržajem komedije Državni lopov, izgledao bi ovako: jedna zatvorska ćelija. Jedan sitni lopov. Jedan viši savjetnik ministra – državni lopov. Jedan nespretni i nepismeni zatvorski čuvar. Sitni lopov i državni lopov shvate da su u zatvoru zbog iste žene. Saznaju da je fatalna Veronika pobjegla, i to sa suprugom. Sasvim jednostavan zaplet, popraćen jednako jednostavnom scenom i kostimima. Na prvi pogled čini se to kao sasvim obična, ni po čemu posebna predstava.
Ipak, kad tekst napiše Fadil Hadžić i kad taj tekst oživotvore glumci sarajevskog teatra Studio Scena Nusmir Muharemović, Adem Smailhodžić i Irfan Kasumović, rezultat je iznimno duhovita i dinamična predstava u kojoj se i trči, i viče, i sjedi, i stoji, i hoda, i šapće, i pjeva se i pije se rakija i rade se sklekovi i čisti se pod.
Suprotstavljena su dva karaktera: jedan simpatično vulgarni, sitni lopov i jedan obrazovani, kako kaže zatvorski čuvar fini gospodin: jedan je glasan i pričljiv a drugi je tih; jedan je kulturno neuzdignut a drugi je uglađen. Razlika među njima dodatno je naglašena i jezikom: sitni lopov državnoga zove gazda, noćni mu se čuvar obraća s poštovanjem, dok je sitni lopov uvijek podređen. Poigrao se tu Hadžić i s terminologijom pa je tako sitni lopov – lopov, a državni je osuđen za zloupotrebu položaja. Među njima je nerijetko posrednik zatvorski čuvar koji utjelovljuje čitav niz stereotipa prema policajcima - osim što je neobrazovan i nepismen, sklon je alkoholu na radnom mjestu, a nije mu strano ni pendrekom pokazati koje je njegovo mjesto u društvenom lancu. Ipak, lik, kao ni čitava komedija, nije mračan nego izaziva smijeh, ali i simpatije publike.
Paralelno sa, nazovimo to tako, socijalnim slojem i suptilnom društvenom satirom odmotava se i klupko s ljubavnom tematikom. Pridodaju li se tome glumci koji znaju da komičnost nije samo u sadržaju, da nije samo ni u onome što se kaže, nego i kako se kaže - i kojim se pokretima prati ono što se kaže - shvatljivo je zašto je publika imala malo prilika odahnuti i odmoriti trbušne mišiće.
Jednostavna priča obogaćena je nizom originalnih i neočekivanih dosjetki. Tako prateći dinamiku i izvrsnu uigranost trojice glumaca na pozornici, saznajemo zašto je plaća k'o jorgan a zašto su žene k'o gljive, otkrivamo zašto je sitni lopov imao prilike – ni kriv ni dužan – jesti mačji paprikaš i kako je zatvorski čuvar zaslužio svoje radno mjesto – završio je sedam razreda osnovne škole i imao je knjige za osmi.
Glumci su i glasom i pokretima udahnuli dodatnu energiju svojim ulogama i tako, realizirajući tekst u kojem se vješto spaja nespojivo, kojem ne fali ni dosjetki ni vica, stvorili nešto što se danas rijetko gdje može pogledati – kvalitetnu komediju.