Kundyak Mezhie: Danak lijenosti

15_02_2012 / 00:40h  |  Autor: KMaja
Kundyak Mezhie: Danak lijenosti

Povodom novog ST@rta potražili smo prošlogodišnje pobjednike, da vidimo kako se svakodnevnica benda promijenila nakon snimanja albuma i emisije Garaža, no Kundyak Mezhie s nama su podijelili jednu totalno drugačiju, neočekivanu priču...

Povodom novog ST@rta na kojem će se i ove godine publici u klubu O'Hara predstaviti demo bendovi iz Dalmacije, potražili smo prošlogodišnje pobjednike, da vidimo kako se svakodnevnica benda promijenila nakon snimanja albuma i emisije Garaža na HTV – u, što je bila nagrada za prvoplasirani bend. No Kundyak Mezhie s nama su podijelili jednu totalno drugačiju, neočekivanu priču.

– U principu, zeznuli smo sve što smo mogli zeznuti. Sami smo krivi i jedino se možemo ispričati svima onim koje smo na neki način zakinuli. Ali mi smo takvi, tvrdoglavi i beskompromisni kad je glazba u pitanju – započinje priču Branko, vokal i gitarist benda. – Ekipa iz ST@rta nam je sredila snimanje albuma, ali se u tom studiju nije moglo snimati onako kako smo mi htjeli. Štoviše, vjerojatno u cijelom gradu nema mjesta gdje bi mogli snimati kako smo mi htjeli – uživo, da svi sviramo u isto vrijeme, gdje smo istovremeno i opušteni pa možemo snimat kad nas je volja, bez da nam netko visi nad glavom. Kako bi iskoristili onaj dio nagrade koji uključuje izdavanje album, odlučili smo sve sami snimiti. Snimali smo u jednom atomskom skloništu (u kojem inače nekoliko splitskih bendova ima probe) kojeg smo od milja prozvali Atom Heart Shelter, no tamo nam je bilo toliko udobno i toliko smo bili inspirirani prostorom da smo većinu vremena filozofirali, a ono malo šta smo uspjeli snimiti nije nam zvučalo dovoljno dobro za album. Lijenost je uzela danak. Par dana prije roka za izdavanje albuma nam je došlo do glave da to treba još i izmiksati, a za to bi trebalo još bar mjesec dana, pa smo odlučili prekinuti agoniju i odustati od nagrade – objašnjava Branko.

– Što se Garaže tiče, trebali smo krenuti za Zagreb dan prije one mećave skupa sa L'Kokom i Blokom Sistema. Iskreno, nismo se usudili krenut po onakvom vremenu i eto. Žao mi je bendova koje smo zeznuli tom našom odlukom – završava Branko priču o propuštenim prilikama koje su dobili pobjedom na ST@rtu.

Nakon svega, nameće se pitanje, zašto su se uopće prijavili na ST@rt? – Da se testiramo. Zanimalo nas je kako će publika reagirat na našu glazbu – objašnjava Srki, bubnjar benda. – Nismo očekivali da ćemo išta postić, bilo mi je totalno čudno kad sam čuo od ljudi da smo među favoritima. Mislim, nije to nikad trebalo ići toliko daleko – kaže Srki.

Članovi benda već su iskusni glazbenici, prisutni na sceni preko deset godina. Svirali su u raznim bendovima uključujući Southbound i Mr. No, sa kojima su nastupali daleko više nego sa Kundyak Mezhie. Što se dogodilo, zašto ih nema više po klubovima, festivalima? – Nama je gušt svirati u našoj garaži. Sviramo često, nekad i po 5-6 sati, na žalost susjeda. Imamo hrpu materijala, a u posljednje vrijeme dosta eksperimentiramo sa vlastitim zvukom – kaže Branko.

– Mi volimo svirati pred publikom, nemoj nas krivo shvatit, ali onaj dio prije i poslije – zvati, dogovarati, tražiti novce… to nikome od nas ne leži. Bilo bi super da imamo nekoga tko bi to vodio za nas. Ma svaki tjedan da imamo svirku ne bi bio problem. U principu mi svako malo držimo mini koncerte jer nam se u garažu nabije i po deset ljudi i onda improviziramo pred njima satima – zaključuje Srki.

Sviraju isto, a sviraju četiri vrste glazbe

Bend je skup pojedinaca poprilično različitih profesija, ali usklađenih pogleda na svijet: Branko je znanstveni novak na Oceanografskom institutu, Srki završava Ekonomiju, Marijan (gitara) je 3D vizualni artist, a Ogi svira bas u TBF – u. Individualizam koji čini cjelinu možda najbolje oslikava opis glazbe koju sviraju, koju svaki član benda doživljava na svoj način – za Branka je to metal-blues, za Srkija blues-metal, Marijan ih doživljava kao pop rock bend dok Ogi smatra da sviraju experimental psychedelic.