Ja sam gradonačelnik Splita

Ja sam gradonačelnik Splita

Tako se sad na trenutak zaustavi i promisli što bi trebalo promijeniti, što bi ti stavila na prvo mjesto da te građani Splita izaberu za gradonačelnicu. Ja sam gradonačelnik Splita. I evo, reći ću ti svoje dvije stvari.

Probudiš se, istuširaš, poprskaš sprejem protiv znojenja oba pazuha, opereš zube, doručkuješ, odjeneš odijelo i odeš na posao. U Banovinu. Ti si gradonačelnik Splita. Da, ti. I što ćeš učiniti?

Tako otprilike glasi proširena inačica pitanja koje u šali odrasli postavljaju djeci, ili koje televizijski izvjestitelj na rivi ispali uperivši vršak spužvastog mikrofona s logom TV kuće slučajnom prolazniku u lice: Što bi napravila da si gradonačelnica ovoga grada? Koje bi odluke donio da si gradonačelnik Splita?

Zakon propisuje da se lokalni izbori održavaju svake četiri godine. Recimo da nekim čudom ove godine baš ti budeš izabran/a (u redu, nemaš se namjeru kandidirati, ali nema veze), što bi se promijenilo? Nemoj odbiti ideju, zagrizi i promisli, baš ti, ili ti, ti koja si jedna od gotovo 400 tisuća nezaposlenih, zamisli da je tvoje novo radno mjesto – gradonačelnik.

Ne zanima me to što imaš 13 ili 85 godina i što nemaš ni dana radnog iskustva, kao ni završenu školu. Imaš glavu pa razmisli. Kako znaš sjediti na zidiću, piti kavu i govoriti smeta mi ovo, smeta mi ono – e pa tako se sad na trenutak zaustavi i promisli što bi trebalo promijeniti, što bi ti stavila na prvo mjesto da te građani Splita izaberu za gradonačelnicu. Svatko može reći briga me i okrenuti glavu, ali onome tko okrene glavu sve što je zanemario vrati se kao pljuska u obraz. I zato probaj, odoli i nemoj okrenuti glavu, nego razmisli. Razmisli.

Razmisli da utvrdiš bar dvije stvari koje tebi predstavljaju nešto veliko i vidiš da bi mnogo značile ovom gradu i ljudima s kojima ga dijeliš. Zapamti te dvije stvari na način da ih znaš izreći kad te probude iz najdubljeg sna i kad ti upere spužvasti HRT-RTL-NOVA pištolj u glavu. Razmisli, jer tako ćeš znati. Osvijestit ćeš. I doprinijeti.

I nemoj šutjeti o tome. Jednom kad razmisliš onda izreci. Reci samo onome do sebe, ili glasno da te čuju i oni što ih ne možeš dodirnuti ni kad do kraja raširiš ruke da zagrliš svoj grad. Možeš i šapnuti djetetu, djeca nemaju stida i vičući će ponoviti tvoje riječi i svi će im se smijati i neće ih shvatiti ozbiljno. Izreci što treba promijeniti. Izreci problem. Da postane. Da ga se može ukloniti.

Ja sam gradonačelnik Splita. I evo, reći ću ti svoje dvije stvari.

Poradit ću na sigurnosti svih ljudi koji borave u ovom gradu, da se mogu osjećati sigurno dok se noću vraćaju kući neosvijetljenom ulicom, da mogu biti sigurni dok prelaze cestu, da mogu biti sigurni da ih netko neće prozvati i ozlijediti jer su drugačiji. Sigurnost je uz pravo na život i pravo na posao jedno od temeljnih ljudskih prava.

Učinit ću gradske podatke javno dostupnima. Živimo u modernom vremenu, u vremenu u kojemu podaci skriveni u ladicama zaustavljaju razvoj. Open data svugdje u svijetu mijenja način života, proširuje vidike i ubrzava razvoj. Što više ljudi ima podatke, što više ljudi zna, to bolje. Živimo u vremenu u kojem su podaci moć, no samo ako ih se dijeli. Ako ih se taji, podaci su Ahilova peta.

Eto, rekao sam ti. To su moje dvije stvari, nekome potpuno nebitne, nekome na posljednjem, meni na prvom mjestu. Sad sam se pretvorio u uho, a ti si gradonačelnik. Reci svoje dvije stvari. Što je na tvojoj listi predizbornih obećanja? Ili je jedino važno s kime ćeš koa(gu)lirati?

Info zona Facebook