Ivan Baranović: Gluma zbog ideala

Ivan Baranović: Gluma zbog ideala

– Glumu sam upisao iz ideala, a nit vodilja mi je mijenjati svijest ljudi – kaže Ivan Baranović, mladi student glume i jedan od glavnih glumaca u predstavi Ljuljačka za dvoje, koja će premijeru imati ovog mjeseca.

Protekla godina za mladog splitskog studenta glume Ivana Baranovića na profesionalnom je planu bila vrlo zanimljiva. U Hrvatskom narodnom kazalištu dio je glumačke ekipe kontroverzne, ali od publike odlično prihvaćene predstave Čudo u Poskokovoj Dragi, a uskoro će debitirati u komadu u kojem igra glavnu mušku ulogu – 10. veljače u klubu Quasimodo bit će premijerno prikazana predstava Playdrame Ljuljačka za dvoje u režiji Elvisa Bošnjaka, u kojoj igra uz Anastasiju Jankovsku. Razgovarali smo s Ivanom o predstavi te, između ostalog, saznali i da je Ivan farmaceut među glumcima.

Muskulfiber zbog faksa

– Odmah nakon završenog studija farmacije 2010. godine otišao sam na prijemni za studij glume u Zagreb. Nisam se baš spremio, ali htio sam probati pošto poto. Nisam uspio, pa sam odlučio dogodine probati u Splitu, gdje sam upao iz prve. Za prijemni me pripremala Jolanda Tudor, a uz to sam upisao glumački studio Playdrame kod Elvisa Bošnjaka. Iskreno, drago mi je da je ovako ispalo – klima u Zagrebu mi ne odgovara, od 9. do 2. mjeseca nema sunca. Ja sam metereopat, volim sunce – smije se Ivan.

Objašnjava da mu je bilo najteže ponovno se pokrenuti – nakon godina sjedilačkog studentskog života dočekali su ga balet i scenski govor. – Za prijemni sam pripremao sve neke misaone komade. Jesu oni provjeravali koliko smo rastezljivi, to nije bio problem na pola sata-sat, ali kada je krenuo cijeli semestar intenzivnog tjelesnog rada, nije bilo ugodno. Na početku sam imao muskulfiber, ali su me ispiti uspjeli slomiti – nabolje. Shvatio sam koliko je bitno biti u tijelu na pozornici – kaže Ivan koji se dugo vremena bavi i košarkom, a njegova košarka karijera imala je idući slijed: kadet, junior, senior, rekrativac.

– Farmacija i gluma potpuno su različite – teatar i apoteka, totalna suprotnost! Ovo je studij koji zahtijeva punu prisutnost i angažman – moraš biti skroz prisutan, cijelo vrijeme. Okružen sam mlađom ekipom, snalazim se, uz veliku pomoć profesora. Imam i podršku okoline, na kojoj sam vrlo zahvalan – naglašava on.

Gluma zbog ideala

Kaže da u radu uglavnom ima sportske uzore – u prvom redu ističe Dražena Petrovića. Glumački su mu najbliži montipajtonovci i originalna postava Top liste nadrealista, a od domaćih glumaca navodi Josipa Gendu i Borisa Dvornika. Voli humoristične serije, komičare, komedije, a posao shvaća jako ozbiljno. – Dosta volim racionalizirati, intelektualizirati, raspravljati, čitati... Trudim se držati demone na lancima. Svjestan sam svega, ali ih držim na lancima. Lakše je glumiti ako si protočniji, ja to sve prvo produmam u glavi, ali svatko ima svoj princip – objašnjava Ivan.

– Glumu sam upisao iz ideala, a nit vodilja mi je mijenjati svijest ljudi – otkriva on, i dodaje: – Želim da se, nakon što se spusti zastor, ponašam isto kao da sam izašao iz neke firme, da je to posao kao i svaki drugi. Na pozornici, kaže, treme nema, ali mu nije svejedno. – Osjećam nešto iracionalno, nije strah, nego nedostatak samopouzdanja, a to nestane kad se desi neki klik. Nemam strah od publike, slobodan sam od toga i nemam sram – kaže on.

Teatar izvan teatra

Ako ne broji uskakanje u neke manje uloge, Ljuljačka za dvoje mu je druga prava premijera, nakon uloge Mile u Čudu u Poskokovoj Dragi. Na predstavi je radio s Anastasijom Jankovskom i Elvisom Bošnjakom. – S njima mi je jako ugodno raditi i mogu jako puno toga naučiti, na čemu sam izrazito zahvalan. Sretan sam što sam dobio priliku sudjelovati u takvoj predstavi – ističe Ivan.

Specifičnost predstave jest što će se održavati u klubu Quasimodo – prostoru koji nije tipičan kazališni. – Gluma iz tog razloga ne može biti kazališna, nego dokumentarna. Moraš imat „osjećaj za osjećaj“, i jako se dobro razumit sa kolegom. Kod pripremanja predstave radili smo na njoj tako da za izvođenje ne bude nužan teatarski prostor – objašnjava on, i dodaje da bi voljeli da prestavu dođu pogledati mladi jer se održava u klubu, a priča je dosta zanimljiva.

Tekst je prilagođen tako da bude angažirani teatar, dok gluma protagonista mora stvoriti dojam njenog i njegovog prostora. – Budući će nas okruživati ljudi, potreban je veliki fokus i koncentracija. Posjetila nas je ekipa iz studija Playdrame na probi, i to je bio sasvim drugačiji osjećaj, sama blizina ljudi... Treba izdržati tu blizinu, tako da ti ide u korist a ne protiv tebe – objašnjava Ivan.

U pripremama za ulogu, kaže, gledao je francusku adaptaciju predstave (Deux sur la balançoire, u kojoj je glavnu ulogu odigrao Jean Dujardin, nagrađen Oskarom za izvedbu u filmu The Artist), zatim filmove Woody Allena, te Linklaterovu trilogiju Before Sunrise, Besfore Sunset i Before Midnight.

Kontinuirana audicija

Kao mladi student glume uloge dobiva na poziv, i to obično, kaže, kada nedostaje ljudi za neke veće produkcije, poput Čuda u Poskokovoj Dragi. – To je kao kontinuirana audicija. Trebaš se nositi sa srećom i nositi se s nesrećom – smije se Ivan i dodaje da se ne namjerava ograničiti samo na teatar.

– Ne bi mi bilo mrsko snimiti neki film. Za sapunice, zbog koncepta snimanja, smatram da nemam dovoljno vještine. To se snima dan za danom i divim se svima koji uđu u takvo što jer smatram da treba imati posebnu vještinu. Prihvatio bih neku dramsku seriju u kojoj ne bi bilo tolikog pritiska – kaže on.

Života obojenog glamurom i preuzimanja identiteta vlastitih likova Ivan se ne boji. – Volim se vratiti rodbini i prijateljima. Oni te vrate na ono što ti zapravo jesi, pa se ne možeš pogubiti.

Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Info zona Facebook