Glavom kroz zid

18_05_2017  |  Autor: Ivan Luketić  |  Foto: Clone Age
Glavom kroz zid

Ovog petka nam u Chillton bar dolazi čakovečki moderni rock kvartet Clone age. Pričali smo s njihovim gitaristom Nenadom Rešetarom koji nam je zagarantirao dobar provod u Clone age magiji.

Ovog petka nam u Chillton bar dolazi čakovečki moderni rock kvartet, koji sinergijom iskustva, znanja i kreativnosti “razara bubrežne kamence”. Kažu da je njihova glazba mix njihovih sličnosti, ali još više njihovih različitosti, koji je čine onakvom kakva jest. Pričali smo s njihovim gitaristom Nenadom Rešetarom koji nam je zagarantirao dobar provod u Clone age magiji.

Kako bi se opisali u jednoj rečenici?

Moderni rock band koji po uzoru na rock i post grunge bendove '90-ih odlično spaja melodičnost i power.

Vaša sinergija zajedničkog disanja vidljiva je u svakoj pjesmi. Na koji način nastaju pjesme?

Neko od nas napravi riff na gitari, vrlo brzo ostali uhvate groove (ritam, bas, druga gitara...), vers, refren, intermezzo, solo, lijevo-desno i ako cool zvuči, Robert (vokal) napravi melodiju za vokal i back vokal, Scher (gitarist) napiše tekst na tu melodiju, ovisno o feelingu pjesme bira tematiku teksta... i hit je napravljen. :-)

Debi- album Fuse nosi simboličan naziv kao i sam naziv benda. Posveta strujnom osiguraču. Kakav je bio osjećaj 2 dana snimati album sa samo jednom utičnicom?

Pa, bilo je prilično napeto. Vjerujem da svi znaju kolko je "zajebano" raditi sa Markom Mrakovčićem (producent)... treba ti jedno vrijeme da ga uhvatiš i rezerviraš za sebe na par dana. I onda ako to ne uspije tj. ako se dogodi nešto takvo (nema struje...), ne znaš kad će opet imati vremena za tebe. Tako da je s te strane bilo zanimljivo u iščekivanju dal će nas struja iznevjeriti. A samo sviranje nije bilo problem, bitno da sve lampe na pojačalima rade i da su žice napete.

Kako je stvarati u malom gradu kao što je Čakovec?

Super je ovdje. Prostori za probe su puno jeftiniji nego npr. u Zagrebu pa možeš neograničeno svirati, probati... nisi ograničen na npr. probe od sat-dva. A uz to ima i dosta klubova gdje možeš svirati, prezentirati svoju glazbu ljudima, nešto i zaraditi... što se ne može reči za dosta većih gradova po Hrvatskoj i okolici.

Pišete na engleskom jeziku. Koliko je teže/ lakše izraziti svoje misli na njemu?
Izraziti same misli je više manje isto na svakom jeziku ako ga dobro govoriš. Na engleskom je možda lakše ostavit neku riječ ili frazu u tekstu, a da ne zvuči glupo ili kao nešto što je već prožvakano na sceni tj. lakše je probavljivo slušateljima. Međutim, odlučili smo za drugi album probat na hrvatskom jeziku i nama zvuči jednako dobro kao i na engleskom, ako ne i mrvicu bolje. Imamo već 3-4 stvari gotove ili ih završavamo... za jednu stvar smo prije tjedan dana snimili i video spot (nećemo više otkrivati, nek bude iznenađenje). Tako da je za nas sam rad na pjesmama, bilo da je na ovom ili onom jeziku, više manje isti, jedino ga publika doživljava drugačije. Vidjet ćemo kako će reagirati na nove stvari.

Nastupali ste na festivalu Inmusic, Heineken Music Festu itd. Kakav je osjećaj bio popeti se na jednu takvu pozornicu?

Dobar je osjećaj, nešto malo drugačije od manjih stageva na koje smo naviknuti. Svaki stage ima svoje čari.

Ljepota je uzdignuti se do jednostavnosti, kaže Andrić. Koliko se možete pronaći u tome?

Hm, dosta ljudi u glazbi i stvaranju iste drži se one "manje je više". Mi smo u bendu malo podijeljeni što se toga tiče. Dio benda voli da se malo više komplicira, dodaje..., a drugi zagovaraju tu neku jednostavnost što je prihvatljivije široj publici. Zato i jesmo na neki način kreativni. Taj spoj različitosti nam proširuje glazbene horizonte.

Kažete za pjesmu My little miracles: Inspiracija za temu pjesme bili su naši klinci. Oni su zraka sunca kroz oblake i kišu, oni su zrno smijeha u nekim teškim trenucima, oni su mali “mi”. Oni su naša mala čuda. Koliko je teško stvarati dok su djeca tu?

Naravno da je lakše raditi na pjesmama i baviti se glazbom kad nemaš tako veliku obavezu kao što su djeca jer imaš više vremena za sebe. Ali sve se može kad se male ruke slože.

U vašim pjesmama koegzistiraju progresivni hard rock i indie. Nesvakidašnji koktel. Koji sastojak vam je draži?

Svaki član benda ima svoj đir pa je i vezano na to svakome draži neki drugi sastojak.

Mnogi za vas govore da imate zaraznu energiju i da svaki koncert svirate kao da vam je posljednji. Koja je tajna formula?

Nema tajne formule. Volimo to što radimo, želimo se u svakoj prilici pokazati u najboljem svjetlu. Nadamo se da ćemo i dalje biti isti po tom pitanju.

Vaš album govori umjesto vas i razbija sve iluzije da je rock na respiratorima. Rock živi dalje?

Uh, to je pitanje za milijun dolara. Nekako nam se čini da, ako govorimo o Hrvatskoj, rock na koji smo naviknuti sve više i više nestaje. Nismo nostalgični, ali devedesetih je to bilo sasvim drugačije. Panker na pankeru, metalac na metalcu, roker na rokeru... svaki drugi klinac ili klinka su bili u crnim majicama, marte, lanci... klubovi puni tko god da svira. Danas je sve manje klinaca na svirkama, nekako ili ih nema ili ih ne zanima nešto takvo. I naravno, s tim u vezi, poznati "rock" bendovi se sve više prilagođavaju takvom trendu pa danas imate popularne rock bendove koji više uopće nisu rock nego je to neki pop sa laganim primjesama rocka tj. za rock ih veže jedino glazba koji su svirali prije 15-20 godina. Tako da, da rock živi, ali se nekako mijenja. Na bolje ili lošije... svatko nek procijeni za sebe.

Break your wall. Jedna od vaših starijih pjesama. Koliko zidova ste morali razbiti da nađete svoje mjesto pod suncem?

Ha ha, razbili smo ih na stotine i još dan danas ih razbijamo. I to puno puta direktno glavom kroz zid.

Pišete o raznovrsnim temama, od melankoličnih, preko mračnih, pa do onih posvećenih djeci. Što vas inspirira?

Inspiraciju nalazimo svugdje oko nas. Nekad nas inspirira neki događaj na drugom kraju svijeta pa te zainteresira ili pogodi, nekad neko osobno iskustvo jesnog od članova benda ili frendova, nekad neka želja za promjenom...

Gdje ćemo vas moći pronaći u narednih nekoliko mjeseci?

Planiramo i dogovaramo dosta svirki u regiji, od Osijeka, Banja Luke, Novog Mesta pa do Trsta. Planiramo i jednu manju turneju po Zapadnoj Europi. Tako da će fanovi imati prilike uživati u našoj glazbi.

Što očekujete od publike u Splitu?

Očekujemo dobar provod i dobru zajebanciju. Uz naše stvari sviramo i dosta grunge rock obrada pa vjerujemo da će svako naći nešto što voli čuti i užvati u Clone Age magiji.