Fali nam teatar za mlade autore

Kontra progresa, ljubavi ili demokracije… Čini se nezamislivim biti kontra toga. Ipak, u razgovoru s katalonskim dramatičarom Esteveom Solerom i s redateljicom Nenni Delmestre otkrili smo nepobitne dokaze da postoji i onaj progres protiv kojeg slobodan čovjek treba biti da bi ostao slobodan.

Splitu jako nedostaje malo, neovisno kazalište u kojem mladi autori mogu predstaviti svoje komade

U Info zoni je u četvrtak, 23. siječnja, održano druženje s autorom povodom premijere predstave Kontra progresa koja se idućeg dana održala u splitskom HNK-u. Drama Kontra progresa dio je trilogije katalonskog dramatičara i filmskog kritičara Estevea Solera, jednog od najcjenjenijih suvremenih dramskih pisaca kojeg je iznjedrila katalonska scena, trenutno možda i najživlja na svijetu kad je teatar u pitanju.

Esteve Soler govorio je o katalonskom teatru, o Institut del Teatre, barcelonskoj Akademiji gdje je studirao i koju je predstavio kao nešto što je puno više od institucije, od formalne škole. Sa zanimanjem je praćen i dok je govorio o malom, neovisnom kazalištu Sala Beckett, gdje mladi autori mogu predstaviti svoje komade, što je učinio i on. - To je nešto što Splitu jako fali i za čim žudimo - dodala je Nenni Delmestre i time dala do znanja koliko je mladim autorima u našoj sredini teško i koliko im fali prostora za dokazivanje.

Ima riječi za koje mislimo da su pozitivne, a zapravo to nisu

Solerovu, nazovimo je tako, "Kontra trilogiju" (Protiv progresa, Protiv ljubavi, Protiv demokracije) trenutno može gledati publika na čak osamnaest pozornica diljem svijeta, a naslov drame koja se postavlja u splitskom HNK-u objasnio je jednostavnom, ali vrlo upečatljivom rečenicom: Ima riječi za koje mislimo da su pozitivne, a zapravo to nisu. U tom je smislu bio i dio projekta Protiv grada u kojem se raznim aktivnostima upozoravalo na razne oblike manipulacije i ograničavanja ljudske slobode. Dovoljno je spomenuti da je jedna od aktivnosti bilo postavljanje natpisa Progres u ruševinama grada.

Soler je, u optici trenutnog sociopolitičkog ozračja u Kataloniji, zapravo otkrio i protiv kakvog točno progresa ustaje. - U Španjolskoj se trenutno osjeća strah od katalonske autonomije. Većina je Katalonaca za naovisnost jer osjećaju da se Katalonija s jedne strane ekonomski eksploatira a s druge se strane zanemaruje njezin kulturni identitet. U tom smislu spomenuo je da španjolsko Ministarstvo kulture kao da zaboravlja da je Katalonija dio Španjolske.

Premda stah od nasilja postoji, Soler naglašava da je katalonska kultura pacifističke naravi i da je potrebno raditi na dijalogu.

Ne iznenađuje poziv mladima da pogledaju predstavu

Drama Kontra progresa ujedinjuje u sebi i horor i humor, i strah i smijeh i Soleru je cilj potaknuti publiku na razmišljanje, natjerati gledatelja da diskutira, njegov teatar ima svrhu izazvati reakciju. S obzirom na problematiku koju drama obrađuje, na činjenicu da upozorava na manipulaciju pojedincima i na mistifikacije u jeziku, ne iznenađuje da Nenni Delmestre poziva mlade da dođu pogledati predstavu. 

U vremenu u kojem smo neprestano izloženi manipulacijama jezičnim sadržajem, u kojima progres znači napredak za malobrojne a nazadovanje za veliki broj ljudi, u kojem je govor mržnje postao toliko uobičajen da su mnogi na njega postali neosjetljivi, mladi bi prije svega trebali pogledati ovu predstavu i dopustiti da ih umjetnost potakne na kritičko razmišljanje o svijetu u kojem su često samo pasivni promatrači.

Predstava će u siječnju igrati još 25., 27., 28. i 29. - u 19 i 30 sati.