EVS život u Španjolskoj

EVS život u Španjolskoj

Kako izgleda život EVS volonterke u Španjolskoj? O tome smo popričali s Majom koja je trenutačno u gradu Alziri gdje zajedno s volonterima/kama iz drugih država volontira u školi. Ispričala nam je kako se ona snalazi u Španjolskoj.

Kako izgleda život u Španjolskoj kada si EVS volonter? Je li se teško priviknuti na novo okruženje? Kako izgleda dan EVS volontera? O svemu tome smo popričali s Majom Radilović, jednom od djevojaka koja vodi Književne čajanke u Klubu Zona. Maja je trenutačno na EVS-u u Španjolskoj, a s nama je podijelila svoje dosadašnje dojmove.

U kojem dijelu Španjolske se nalaziš?

U sunčanoj, vrlo toploj (u trenutku kada pišem ovo vani je 29 stupnjeva) Alziri, gradu koji je udaljen od Valencije 30 minuta vožnje vlakom. Ne sjećam se kada je zadnji put padala kiša. Čak i za nekoga tko dolazi iz sunčane i tople Dalmacije, ovo je wow!

Što je tvoj zadatak na projektu?

Moj je projekt vezan uz edukaciju. Volontiram u školi u kojoj se nastava odvija isključivo na engleskom jeziku, osim španjolskog (castellano) i valencijanskog (nešto slično katalonskom jeziku). Škola broji šest razreda jer španjolska djeca pohađaju samo šest razreda osnovne škole, za razliku od naših osam godina. U školi je sve vrlo ležerno i opušteno, a više od suhoparnog gradiva, radi se na projektima, kreativnosti i igranju. Tu uskačemo mi! Ukupno nas je petero, tri EVS volonterke i dvije Erasmus studentice na razmjeni. Moj se dan sastoji od toga da pomažem nastavnicima s različitim aktivnostima tijekom školskog dana, čitam, pišem i razgovaram o knjigama, pomažem u određenim zadacima koje učenici moraju izvršiti, tijekom odmora donosimo slikovnice i knjige pa oni učenici koje žele mogu provesti svojih 30 minuta čitajući. Isto tako, smišljamo različite igre ili razgovaramo s njima. Različite blagdane ili važne događaje u školi i lokalnoj zajednici obilježavamo osmišljavanjem projekata i ukrašavanjem škole. Održavamo prezentacije o zanimljivim temama iz različitih kultura. I samim svojim boravkom tamo predstavljamo svoj jezik, kulturu i ideju koja stoji iza EVS programa.

Zašto si izabrala baš Španjolsku i ovaj projekt?

Prije nego što sam započela ozbiljnu potragu za svojim EVS projektom, obratila sam se riječkoj udruzi PaRiter koja je postala moja sending organizacija. Prije svega, projekt je bio taj koji me doveo u Španjolsku! Volim španjolsku kulturu, prvenstveno, kulturu i umjetnost Andaluzije pa me veselila činjenica da ću se naći u zemlju čiju književnost i filmove pratim, a i otkriti način života i kulturu Valencije koja mi je bila nepoznata. Isto tako, htjela sam naučiti i španjolski jezik koji pripada jednom od najraširenijih jezika svijeta. Projekt sam birala imajući u vidu svoju nastavničku struku i želju da kasnije odem u inozemstvo podučavati hrvatski jezik.

Koliko ti je bilo teško priviknuti se na život u drugoj zemlji?

Vjerujem da se Hrvatima nije teško priviknuti na Španjolsku jer smo dosta slični. Način života, tempo, klima, hrana, ekonomska situacija, nažalost… Iskreno, nisam osjetila nikakve poteškoće, u mom slučaju proces prilagodbe nije ni postojao. Osim toga, nalazim se okružena mnogim volonterima iz različitih zemalja pa sam dio internacionalne zajednice što mi, osobno, najviše i odgovara. Dobar dio jezika razumjela sam otprije (meksičke telenovele, od srca hvala ). Osim telenovela, poznavanje talijanskog jezika, slušanje flamenca i čitanje španjolske poezije (često na španjolskome) uvelike su utjecali na to da se moj mozak navikne na strukturu i zvukove jezika, a vjerujte mi, slušanje jezika podcijenjena je stavka u savladavanju jezika. Ipak, u Alziri se, kao i u čitavoj regiji Valencije, govori valencijanski, što je jedna vrsta katalonskog jezika (koji se govori i u Barceloni).

Imaš li dovoljno slobodnog vremena da istražiš ono što te zanima?

Što se tiče slobodnog vremena, moj je raspored organiziran tako da radim od 9 do 14 sati, od ponedjeljka do petka što doista pruža kojekakve mogućnosti. Rad u školi je specifičan jer imate mnogo praznika pa u tom razdoblju možete putovati ili uživati u odmoru. Moji su interesi, kao i u Hrvatskoj, vezani uz kino, knjižnicu, šetnje, ples i druženje, a tome sam dodala i povremene odlaske do saune i bazena koje nam je omogućila Alzira.

Što te najviše iznenadilo u vezi Španjolske i Španjolaca?

Što se tiče Španjolske i Španjolaca, iznenadila me i pomalo rastužila činjenica da im nedostaje općeg znanja. Često se događa da ne znaju i da ih ne zanima ništa izvan njihove lokalne zajednice. Engleski jezik im je još uvijek slaba točka, pa i među mladima. Alzira je manji grad pa je ponos zbog lokalne zajednice i običaja dosta izražen. Primjerice, neshvatljivo im je da niste ludi za njihovim najslavnijim jelom – paellom (riža s morskim plodovima i graškom ili komadićima mesa i raznim sezonskim povrćem).

Koji je najvažniji savjet za život u Španjolskoj?

Najvažniji savjet za život u Španjolskoj… Tranquilla, no pasa nada. Ovo je slavna španjolska rečenica koju ćete čuti sto puta u danu, osobito ako čekate na nešto. Birokracija je spora, ureda je milijun, službenici nemaju rješenja. Ako se nešto može ostaviti za sutra, oni će to napraviti prekosutra ili nikad! Sigurno je da Skandinavcima ili Nijemcima to predstavlja šok, ali Hrvati se osjećaju kao ribe u vodi.

Info zona Facebook