Evo što će joj Guatemala!

07_08_2013 / 12:53h  |  Autor: KMaja  |  Foto: Ana Vrsalović
Evo što će joj Guatemala!

- Pomoći, a pritom i naučiti novi jezik, iskusiti novu kulturu, putovati i pritom mijenjati i sebe i svoje poglede na svijet. Za takvo se iskustvo ovakav korak definitivno isplati – zaključuje Ana koja se već poprilično udomaćila u Guatemali.

Prije nešto više od pola godine poželjeli smo Ani Vrsalović sretan put u Guatemalu, kamo se zaputila nezbrinutoj djeci u selu Parramos predavati engleski jezik. Ana se tamo već prilično udomaćila, pa smo iz prve ruke dobili informacije o toj srednjoameričkoj zemlji udaljenoj više od deset tisuća kilometara.

>> Ana, što će ti Guatemala?!


– Guatemala je prilično nepoznata i daleka zemlja u našim krajevima, tako da nekih prevelikih stereotipa nisam imala. No, od onog što sam pročitala na internetu, definitivno bih izdvojila paranoju SAD-ove ambasade zbog sigurnosti stranaca. Gledajući statistike, da, ima stvarno puno više ubojstava, ali nitko neće ići ubijati slučajne prolaznike po ulici – to su sve ubojstva povezana s narko kartelima i ostalim mutnim poslovima – prepričava Ana prve Google dojmove o zemlji u kojoj je odlučila provesti trinaest mjeseci.

Premda ih stalno zove da joj dođu u posjet, nakratko joj se pridružilo tek dvoje prijatelja


Nesigurnost joj je ulijevao geografski položaj države – mislila je da je možda previše sjeverno te da neće u potpunosti ispuniti očekivanja koja je imala prema latinoameričkim zemljama, no to se pokazalo neutemeljenim. – Guatemala je potpuno latino: vesela, s ljubaznim ljudima koji guštaju plesati salsu i merengue i, iako nemaju puno u životu, mogu reći da su sretni. Pojma nisam imala kako će moj život ovdje izgledati, i priznajem da sam i više nego zadovoljna svim viđenim – kaže Ana.

Ističe da još uvijek otkriva prekrasnu prirodu, nova mjesta, povijest i kulturu Maja, a u tome joj se redovito pridružuju kolege s posla. – Svi profesori imaju slobodne vikende, a jednom mjesečno i pola petka tako da se za te duže vikende može ići na razna mjesta koja su 2-4 sata od mog sela. To uključuje i obalu, predivno jezero Atitlan i mnoge zanimljive gradove. Partnere za putovanja uopće nije teško naći, svi žele što više vidjeti dok su tu – objašnjava Ana dodajući da je do sada vidjela najpopularnije destinacije te posjetila Meksiko.

– Sad mi preostaje otkrivati mjesta koja nisu razvikane turističke destinacije, majanske ruševine u blizini i još mnogo mnogo toga. Naravno, voljela bih posjetiti prvo Nikaragvu, a poslije i ostale centralnoameričke zemlje. Nadam se da ću, ako ne za sljedeći odmor, uspjeti odraditi neko duže putovanje nakon odrađene godine – otkriva.

Guatemala je loše povezana s Europom, i avionska je karta, kaže Ana, prilično skupa, pa su joj se u istraživanju za sada, premda stalno zove prijatelje da joj dođu u posjet, nakratko pridružila tek dva prijatelja s kojima je obišla karipsku obalu Guatemale, Tikal (majanski grad usred prašume koji se proteže na 16 km kvadratnih) i njihove Plitvice – Semuc Champey.

Guatemala je rangirana kao deseta zemlja po indeksu sreće, o čemu Ana svjedoči iz prve ruke


– U organizaciju može doći prespavati bliska obitelj, mogu i ostali uz neku malu naknadu. Ali smještaj ovdje i nije toliko skup (već od 5 eura može se naći soba u hotelu sa svojim WC-om) a ako putuješ s više ljudi, možeš proći s plaćanjem 2 eura po noći za jako dobar smještaj – ističe Ana pogodnosti za one koji se odvaže na tako dalek put.

Usprkos siromaštvu, narko kartelima, desetljećima dugom civilnom ratu i prirodnim nepogodama, Guatemala je rangirana kao deseta zemlja po indeksu sreće, o čemu Ana svjedoči iz prve ruke. – Ljudi su sretni i stvarno uživaju u životu. To se može vidjeti i osjetiti, a vjerojatno upravo ta atmosfera obuzme i strance pa se tako gadno zaljube u nju. Naravno, i Splićani znaju uživati u životu, samo se to uživanje u životu potpuno drukčije shvaća u Latinskoj Americi, a drukčije na Balkanu – smije se Ana.

Dodaje da se mladim obrazovanim ljudima bez iskustva brzo pružaju prilike, te da se uz znanje engleskog posao može pronaći bez problema, pa stresa ima jako malo. – Naravno, razlika je u tome što mladih obrazovanih ljudi u Guatemali nedostaje i općenito je obrazovanje u banani, a čini mi se da ih u Splitu i Hrvatskoj trenutno ima viška – kaže Ana.

S druge strane Atlantskog oceana i situacija u Hrvatskoj dobiva novu dimenziju


S druge strane Atlantskog oceana i situacija u Hrvatskoj dobiva novu dimenziju. – Kroz boravak ovdje malo mi je više došlo u glavu da je prosječna hrvatska plaća, pa i ona malo viša od nje, jednostavno nedovoljna za sve skuplji život u Hrvatskoj. Kada pričam s volonterima iz Njemačke, Austrije, Francuske, pa čak i iz Španjolske koja je sada u problemima, ne mogu vjerovati kolike su nam plaće a koliki troškovi, a nismo na ulicama već ležerno ispijamo kave po kafićima – upozorava Ana.

Ani guatemalska avantura sasvim sigurno neće donijeti financijsku korist, može joj eventualno poslužiti kao stavka u CV-u, no ona o njoj ne razmišlja na taj način. – Oni koji su ikad i razmišljali o ovakvoj opciji znaju zašto su razmišljali i što ih točno privlači: pomoći onima koji imaju manje od nas, a pritom i naučiti novi jezik, iskusiti novu kulturu, putovati i pritom mijenjati i sebe i svoje poglede na svijet. Za takvo se iskustvo ovakav korak definitivno isplati – zaključuje Ana.

Fascinirala me predanost većine ljudi svom poslu

Osobi koja stiže iz europskog obrazovnog sustava ipak treba vremena za privikavanje na rad u Guatemali. – Posao je prilično intezivan: na istom mjestu i radiš i živiš. U kampusu je otprilike 400 ljudi + oko 150 ljudi koji dolaze svaki dan na posao. Fascinirala me predanost većine ljudi svom poslu (a lokalci rade za stvarno male novce čak i za njihove pojmove!) i predanost toj djeci. Djeca su uvijek na prvom mjestu i uvijek se mora prvo misliti na njih. Iako je sirotište stvarno ogromno, nekako uspijeva dati dovoljno pažnje svakom od njih, a vjerujte da to nekad nije lako. Guatemalski obrazovni sustav jako se razlikuje od hrvatskog, ali i od bilo kojeg drugog europskog. Trebalo mi je par mjeseci da se prilagodim kako stvari funkcioniraju; što je bitno, a što nije, kakav stav zauzeti prema učenicima. Ono što me se najviše dojmilo jest količina utjecaja koju imamo na djecu, pogotovo profesori. Zato se trudim proširiti im vidike i na drugim poljima, ne samo naučiti ih nešto engleskog – kaže Ana.

Više o Aninim iskustvima u Guatemali čitajte na njenom blogu!