Englez u Splitu

Englez u Splitu

Popričali smo s Michaelom Freerom, mladim Englezom koji je proputovao 35 zemalja i onda se smjestio u Split. Provjerili smo što ga je potaknulo na putovanje, kako je birao destinacije i što bi preporučio mladima koji žele putovati.

Popričali smo s Michaelom Freerom, mladim Englezom koji je proputovao 35 zemalja i onda se smjestio u Split. Michael je ove godine predstavio niz mobilnosti u kojima je sudjelovao na događaju koji je Info zona, kao jedan od Eurodesk multiplikatora u Hrvatskoj, organizirala u sklopu Time to Move kampanje. Mi smo provjerili što ga je potaknulo na putovanje, kako je birao destinacije i što bi preporučio mladima koji žele putovati.

Kratko nam se predstavi.

Ja sam Micheal. Imam 31 godinu. Dolazim iz Ujedinjenog kraljevstva, a sada živim u Hrvatskoj. Vodim vlastitu tvrtku i uz to dio vremena radim za udrugu CEDRA Split. Podučavam engleski jezik i poduzetništvo te promoviram i pomažem u stvaranju socijalnog poduzetništva na lokalnoj i međunarodnoj razini.

Što te motiviralo da odeš u inozemstvo?

Volim učiti nove jezike, probavati novu hranu, upoznavati različite ljude i jednostavno biti vani u svijetu. Istovremeno volim i upoznati neko mjesto, a jedini način da to napravite je da provedete duže vremena tamo. Zato živim polu-nomadskim životom, putujući kad mogu, ali na nekim mjestima živim duže.

Kako je počelo tvoje putovanje?

Za vrijeme studija (španjolski i ekonomija) morao sam provesti godinu dana u inozemstvu u sklopu programa Leonardo, koji je poput Erasmusa za ljude koji žele raditi u inozemstvu. To me izbacilo iz Engleske u novi svijet, što je promijenilo način na koji sam želio živjeti svoj život.

Kako si birao zemlje koje želiš posjetit?

Ne postoji neka određena formula. Uglavnom su to mjesta na koja sam želio ići ili sam čuo ili pročitao dobre stvari o njima. O Hrvatskoj sam zapravo najviše istražio prije dolaska. Odlučio sam doći zbog njene zemljopisne lokacije, klime, okoliša te rada u sektoru nevladinih organizacija i društvenog poduzetništva koje nije bilo toliko razvijeno.

Koja te zemlja najviše iznenadila?

Nije bitno koliko pročitate, pogledate ili čujete o njoj prije nego što je posjetite, Indija će svakoga iznenaditi. Mislim da nakon što prođete Indiju možete putovati bilo gdje drugo bez problema. To je ogromna zemlja, sa mnogo raznolikosti, i postoji mnogo super stvari u vezi nje – hrana, ljudi, klima, tradicija… lista ide u nedogled. Ali morate se sjetiti da više od milijarde ljudi živi tamo, mnogi od njih u siromaštvu, pa će vam biti jasno zašto vas svakodnevno ošamari stvarnost.

Što je najteže kad putuješ i/ili radiš u inozemstvu?

Uvijek sam imao blagi osjećaj da ne bih smio ovo raditi, da bi trebao tražiti „pravi“ posao ili bih se trebao „skrasiti“. Ali ako vam to nije u prirodi i vi niste takvi, onda morate slijediti ono što vas čini sretnim i zanemarit što vam drugi govore. Bit će trenutaka kada će vam nedostajat obitelj, prijatelji, domaća hrana ili neki osjećaj, ali sve to će, uglavnom, uvijek biti tu za vas. Neka vam to bude utjeha.

Kako si završio u Splitu?

Dolazak u Split je zapravo bio kulminacija želje da neko vrijeme opet budem u Europi nakon što sam par godina proveo u Aziji i njenoj okolici. Sada znam u kojem polju volim raditi, i znam što mi pomaže da ostanem sabran pa sam, uzimajući sve to u obzir, odabrao Split. Međutim, radio sam mnogo stvari koje nisam volio dok nisam došao do ove točke i sve su to bila dragocjena i poučna iskustva!

Što je bio najzanimljiviji projekt ili posao na kojem si radio?

Možda iznenađujuće, ali u profesionalnoj karijeri mi je jedan volonterski projekt bio najzanimljiviji. Proveo sam šest mjeseci volontirajući dva, tri ili četiri puta tjedno u stambenom rehabilitacijskom centru za ovisnike o drogama i alkoholu. Uvijek sam radio u noćnoj smjeni kada i se stanari odmarali nakon obavljanja svojih dnevnih rutina. Upoznao sam mnogo različitih ljudi sa različitim pričama i pozadinama. Tu je bilo mladih, starih, vrlo obrazovanih, neobrazovanih, iz manjinskih skupina, mainstream grupa, samac, oženjenih, bogatih, siromašnih, marginaliziranih, lokalnih i stranaca. Naučio sam da nikad ne znaš što te čeka iza ugla, koliko god mislili da su stvari stabilne, i zato trebamo iskoristiti svaki dan koji dolazi.

Koji savjet bi dao mladima koji bi željeli putovati koliko i ti?

Raspitajte se o onome što vas zanima, pričajte s ljudima koji su već to prošli, iskoristite sredstva koja su vam dostupna, uštedite novac i idite. Čak ako je to samo na mjesec ili dva, pokušajte. Ako želite prvo isprobati nešto bliže kući postoje prilike kroz program Erasmus, poput EVS-a, što bi mogao biti dobar prvi korak. I na kraju, meni bi bilo drago dati savjete bilo kome tko želi živjeti život pun avanture!

Info zona Facebook