Ekranomanija je među nama!

Ekranomanija je među nama!

Mnogi ipak i dalje sumnjaju u postojanost prave ekranomanije, no struka se nakon duge rasprave složila da se radi o ozbiljnoj ovisnosti i stanju koje zahtijeva tretman.

Ekranomanija, tribina na temu ovisnosti o virtualnoj komunikaciji i zabavi održana je prošle srijede u Info zoni. Iako intrigantne tematike, tribina je privukla oskudan broj zainteresiranih što navodi na pitanje koliko se ovisnost o ekranima uistinu smatra ozbiljnom. Zadarski profesor Nenad Vertovšek, novinar i magistar politologije koji se bavi filozofijom medija započeo je tribinu iznoseći neke alarmantne rezultate istraživanja. Navodi primjer američkog istraživanja čiji su rezultati pokazali da djeca SAD-a pred ekranima provode prosječno četiri sata dnevno, a ta je brojka u stalnom porastu. Iako Hrvatska nije provela slično cjelovito istraživanje, smatra se da nismo daleko od američkog prosjeka.

Najčešće ovisni o računalnim igricama, virtualnoj komunikaciji i pornografskim sadržajima

- Ovo je prvi put u povijesti da mlada generacija može o nečemu podučavati starije, koji su uvijek slovili za mudrije. Vremena novih tehnologija neće biti bolja ili gora, ali svakako će biti drugačija. Trebamo postaviti pitanje kako u novom dobu zadržati ljudskost, humanost – komentirao je Vertovšek.

Zajedno s udrugom za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti Cinaz, Vertovšek je realizirao projekt 10 dana bez ekrana u kojem se pred mlade postavio izazov da se dobrovoljno odreknu ekrana na kratki period. Radi se o tri vrste ekrana – televizoru, mobitelu i kompjuteru, a odricanje istih donijelo je pozitivne rezultate za interakciju i komunikaciju u svakodnevnim odnosima.

Josipa Glavaš iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo SDŽ spomenula je rezultate hrvatskog istraživanja koji govore da je 55% djece svakodnevno na internetu.
- Problem ovisnosti o ekranima jest što je teško uočavamo, kada je već kasno. Ona uvijek nekako ispliva u pozadini priče – naglašava.

Članica ANST-a i Lige za prevenciju ovisnosti, Josipa Tomašević, ističe da su mehanizmi ponašanja, baš kao i neurološke i biokemijske posljedice ovisnosti o ekranima veoma slični mehanizmima ponašanja i posljedicama bilo koje druge ovisnosti. Mnogi ipak i dalje sumnjaju u postojanost prave ekranomanije, no struka se nakon duge rasprave složila da se radi o ozbiljnoj ovisnosti i stanju koje zahtijeva tretman.

Postoje tri vrste sadržaja o kojima su ljudi najčešće ovisni - računalne igrice, virtualna komunikacija i pornografski sadržaji.

Simptomi gotovo jednaki simptomima drugih ovisnosti

No, nisu samo djeca i mladi u raljama ekrana, na tribini se dotaklo pitanje sukoba generacija. Stariji zamjeraju mladima što sate i sate provode za kompjuterom ili mobitelom, dok oni gledaju reprizu reprize svoje omiljene sapunice. Ovisnički potencijal imaju i odrasli, baš kao i osobe treće životne dobi kojima je televizija često najdraži sugovornik. Pojavila se među publikom i dilema kokoš-jaje; jesu li mediji ti koji uvlače djecu u svoj blještavi svijet i čine od njih ovisnike ili nedostatak kvalitetne komunikacije u realnom svijetu tjera djecu da bježe u virtualne kutke?

Mišljenja su različita, ali svi se slažu da problem postoji. Ovisnost je, dakle, prisutna i uzela je maha, stoga kako je riješiti? ‘Očito je da je komunikacija problem, bez obzira je li ona uzrok ili posljedica. A problem s komunikacijom može riješiti samo komunikacija’ – ističe Vertovšek. Roditelji, profesori, odgajatelji, treneri i svi koji rade s djecom trebaju im posvetiti vrijeme komunikacije. Nije bitna kvantiteta, već kvaliteta odnosa. A da bi uočili problem, trebaju se sami najprije educirati. Ključ je, dakle, u sustavnoj edukaciji i prevenciji na društvenoj razini. A na koji način dijagnosticirati ovisnika? Očiti simptomi su, kažu stručnjaci, gotovo jednaki simptomima drugih ovisnosti; konstantni umor, loše spavanje, neizvršavanje svakodnevnih obveza, narušavanje školskog ili akademskog uspjeha te agresija, nervoza i stres u slučaju uskraćivanja uređaja. Čak, kažu, ponašanje ovisnika kada je suočen s problemom, kreće se kroz klasičnih pet faza. Prva faza - poricanje…

Možda imate problem?

Ako spavate s mobitelom, hiperventilirate kada ostanete bez signala, svaki svoj korak preko društvene mreže objavljujete na adrese svih svojih tisuću prijatelja (iz plićaka stavljate status da ste na moru i da uživate), otvorite kompjuter prije nego do kraja otvorite oči, ne možete na počinak prije nego poubijate sve zombije, ne dolazite na zabavu jer dovršavate partiju pokera, a s planine se usred mrkle noći spuštate do najbližeg grada da biste uhvatili wireless, zapitajte se… Možda imate problem?

Info zona Facebook