Ego - da, ego trip - ne!

30_01_2015 / 09:45h  |  Autor: I. Z.  |  Foto: Marina Orsag privatni arhiv
Ego - da, ego trip - ne!

Prva radionica Studija Smijeha u Info zoni i prva splitska open mic večer, u klubu Quasimodu, povod su za razgovor s Marinom Orsag.

 Prvi put u Splitu održava se Radionica Studija Smijeha. Na Šperunu, u Info zoni, polaznici su imali priliku poslušati teoriju, provesti je u praksu, a imat će priliku pokazati što znaju na prvoj open mic večeri stand up komedije – u splitskom klubu Quasimodo (30. 1. u 21 h). Radionicu vodi iskusna komičarka Marina Orsag a to nam je bio povod da s njom i razgovaramo o ozbiljnom poslu koji stoji iza neozbiljnosti tijekom nastupa.

Stand up je komedija sa stavom

Studio Smijeha postoji službeno od 2011. godine i pokrenula ga je, uz pomoć kolega, Marina, dok stand up tradicija u Hrvatskoj postoji od 2005. Ovo je i prva službena radionica Studija Smijeha izvan Zagreba, a njezin je koncept objasnila Marina. – U Zagrebu sad već radimo drugačije: tko se god pojavi na open mic večeri, dobije, ako želi, sat i pol teorije. Koncept splitske radionice takav je da obuhvaća prvo sat i pol-dva teorije a onda se odmah počinje radit na tekstu. Savjete će svi koji se odluče nastupit dobit i nakon nastupa – znači, sve je u praksi. Nakon prvih par minuta na pozornici već znaš – il' jesi il' nisi – ako jesi, brusiš se dalje.

Svi polaznici koji nastupe imat će priliku i potpisati ugovor sa Udrugom Studio Smijeha i nastaviti suradnju. – Ugovore imamo jer želimo napraviti sve što možemo da im pomognemo, da rade u kontroliranim uvjetima, da ih se u što kraćem roku profilira u profesionalne komičare, a tako i mi osiguravamo kontrolu kvalitete i rada na sceni.

U Zagrebu se open mic večeri stand up komedije organiziraju još od studenog 2006. Deset godina nije malo, ali ipak je teško ne primijetiti da tradicija stand up komedije u Hrvatskoj nije duga kao u nekim drugim zemljama. – Mislim da je razlog tome jednostavno taj da smo živjeli u „sistemu“ u kojem se javno izražavanje stava baš i nije odobravalo. A izražavanje stava je bit stand upa, to je kritičko-duhoviti komentar na ono što nas okružuje – objašnjava. - Osim toga, u Hrvatskoj je, postojala faza da se humor realizirao kroz glumu, a stand up komedija nešto je potpuno drugačije.

Biti duhovit i biti smiješan – nije isto

Marina iza sebe ima već 10 godina iskustva i više od 1700 nastupa po cijelom Balkanu, te je nastupala u Londonu, Leicesteru, Barceloni, Amsterdamu i Budimpešti, a uskoro ide i u Sofiju. Tijekom nastupa je uočila da je percepcija publike često (ne uvijek) takva da su Bosanci najsmješniji, a Hrvati najmanje smiješni. – E, sad, velika je razlika između biti smiješan i biti duhovit. U potpunosti stavljam sebe na stranu kad kažem da su hrvatski stand up komičari i komičarke najiskusniji na cijeloj balkanskoj sceni, ali to je samo zato jer imaju najviše nastupa i pišu novi tekst stalno. To ne znači da je svaki hrvatski stand up komičar ili komičarka duhovitiji od srpskih, samo sigurno može parirati svakome i svakoj, a bosanska scena je još jako mlada i dosta kaska za ostatkom, ali vrijedno rade.

Kad je riječ o sceni na prostoru bivše Jugoslavije, misija je Marine i Studija Smijeha da se što više radi na tome da se stvari u tom polju pokrenu i da je suradnja sa svim scenama bivše Juge odlična.

Pojedinci, kako kaže, nemaju prostora da nešto sami naprave. – I baš zato što nema prostora dešavaju se situacije da ljudi sami nešto pokušavaju organizirat pa to ne liči ni na što a najmanje na stand up. Niti organizatori znaju koji su tehnički preduvjeti niti oni koji nastupaju znaju što je stand up. Ono, pričaju viceve, samo umjesto Muje i Hase spomenu imena svojih prijatelja.

To je dodatni problem jer, izuzevši Zagreb u kojem je scena sve jača, Hrvate je teško nagovoriti na hrvatski humor. – Uvijek mislimo da je sve negdje drugdje bolje, ljepše, smješnije. Kad netko u startu ima stav da hrvatski stand up nije dobar, pa onda još dođe pogledat nešto što nema veze sa stand upom a tako se predstavlja, ta će osoba zaključit da je u pravu i neće više nikad doć – objašnjava. A nažalost ima puno osoba koje ne prođu na večerima otvorenog mikrofona gdje publika bira pobjednika i onda pokrenu svoje vlastite stand up grupe i kvare scenu vicevima, plagijatima i slično.

Humor je univerzalni jezik – s lokalnim naglaskom

- Najbitnije je da se komičar približi profilu publike. Nećeš sigurno o Facebooku pričat ljudima od 60-70 godina – smije se Marina i dodaje: - Humor je univerzalni jezik, pogotovo kad su teme univerzalne. Ali full mi je drago da se splitska ekipa prijavila na radionicu jer, i Zagrepčani/ke, i Varaždinci, i Međimurci i kolege i kolegice iz Srbije i BiH, svi smo mi dosad svaki put nasmijali splitsku publiku univerzalnim forama. Ipak, Splićani/ke će moć pričat o onome što muči Splićane/ke, a što mi iz drugih mjesta ne znamo, oni će tu bit bliži publici nego mi.

Na pozornicu povedi ego, ali ego-trip nikada!

Kad se Marina pripremala za stand up, pripreme su joj trajale 6 mjeseci, a vodili su ih glumci a ne stand up komičari. Kad se na tekstu koji traje 10 minuta radi 6 mjeseci, onda ga je teško zaboraviti. Ipak, trema je uvijek tu, kaže ona, nekad veća, a nekad manja ali nikad ne nestane. No, s obzirom na to da će pred mikrofon u Quasimodu stati početnici, što ako se smrznu?

– Najbitnija je iskrenost. Ako si stvarno blokirao, zbog bilo čega, reci to publici. Zašto? Prva lekcija stand upa je da ti na pozornici treba ego, ali ego-trip nikada. Publika ga osjeti i stvori otpor. Ako si iskren, publici je to znak da i „komičar krvari kao i oni“ – objašnjava Marina kroz smijeh i zaključuje: - Najčešće se dogodi da, ako se smrzneš i to priznaš, dobiješ još jedan set smijeha i dodatni aplauz.

Marinin rad sa budućim splitskim komičarima uključuje i to da će im dati svoju procjenu jesu li spremni ili nisu popeti se na pozornicu u Quasimodu. – Postoji velika razlika između onog kad se ljudi smiju tebi ili s tobom, ja ne želim da se itko smije njima. Iako na open micu može nastupiti svatko tko to odluči, reć ću im ako vidim da još nisu spremni.

Učenje teksta napamet – ne, šalabahter – da

Protiv smrzavanja može pomoći i šalabahter. Tekst se ne uči napamet, ali šalabahter je ipak potreban. – Njih na pozornici imamo da se sjetimo koja je sljedeća tema, ali to su samo ključne riječi. Ono, vidiš da piše nešto kao retrovizor – mama i onda znaš koja ti je iduća fora. Ljudi me pitaju kako to da imam šalabahter, a toliko dugo nastupam. Da, dugo sam na sceni, ali zato i imam preko 9 sati. Kako da bez šalabahtera znam kojih 20 minuta u nastupu koristim od tih 9 sati?

Kako Studio Smijeha šokira strance

Studio smijeha ima potpuno drugačiju „školu“ od ikoga u svijetu. Svi komičari svaki mjesec pišu novih 15 minuta teksta, što objašnjava i njezinih 9 sati materijala. – Svaki put kad nam je gostovao neki Englez ili Amerikanac, apsolutno se šokirao zbog toga. E, ali, Amerika je ogromna. Komičar napiše 20 minuta teksta i dok s tim obiđe cijelu zemlju, on je već u penziji. U Hrvatskoj je manja scena i jednostavno moramo stalno radit na novom materijalu.

Kad ih upitaju kako je moguće da stalno stvaraju novi materijal, evo što kažu: - Stand up je duhoviti komentar na sve što nas okružuje, pa kako da ti fali inspiracije kad nas stalno nešto okružuje, pogotovo u državi u kojoj živimo. A i bitnije, mozak je mišić kao i svaki drugi, što ga više koristiš, to je jači – objašnjava. – Dečki u Studiju na početku su zbog toga imali stav ti-nisi-normalna, ali nakon godinu dana shvatili su prednost. Kad se popnu na pozornicu, nema straha da će falit materijala.

Komičari, ujedinite se!

- Baš smo pričali da bi trebao postojat sindikat stand up komičara. Ne može svatko biti liječnik ni profesor al, brate, svatko misli da može bit stand up komičar – e pa ne može – kaže ona. Stand up komedija je u cijelom svijetu poznata kao najteža izvođačka disciplina, što i je i onda je apsurdno da u isto vrijeme i svatko misli da to može raditi.
Često je problem i što zaštita autorskih prava postoji u teoriji, ali u praksi je baš i nema. – Teško je to pratit u Hrvatskoj, a plagiranja ima. Zato postoji ideja da osnujemo Akademiju, koliko god to pretenciozno zvučalo. Ali nakon 10 godina iskustva moramo počet postavljat pravila i kontrolirat kvalitetu stand upa – zaključuje.

Svi koji se usude testirati svoj humor pred splitskom publikom na open mic mogu se prijaviti prije početka programa.