Drugačiji pristup glazbi

Drugačiji pristup glazbi

Drugi dan šibenskog Super Uha prošao je u značajno drugačijoj atmosferi od prvoga, uz nastupe Harp Explosion, Sun Kil Moon, VVhile, Einstürzende Neubauten, Ought te Pridjeva.

    • Drugi dan šibenskog Super Uha prošao je u značajno drugačijoj atmosferi od prvoga - tvrđavom Sv. Mihovila orili su se melankolični, čvrsti, reski, psihodelični... sve samo ne vedri ritmovi koji potiču na cupkanje.

      Program je započeo na Banju u 18 sati sa zagrebačkim Cloud 68, a nastavio se na Malom stageu na tvrđavi u 20 sati nastupom jednog od zanimljivijih one man bendova - Harp Explosion. Igor Djeke u četrdesetak je minuta nastupa promijenio način na koji publika doživljava usnu harmoniku, predstavivši zanimljivu kombinaciju tradicionalnog instrumenta i efekata, semplova i loop pedale. Djeko će se na tvrđavu vratiti i u srijedu, u nešto kasnijem terminu, kao četvrti član kultnog benda Disciplin A Kitschme.

      Akcija se zatim preselila na Žedno uho stage, gdje su nastupali američki Sun Kil Moon. Mark Kozelek, vokal, perkusionist i gitarist, bio je prepun primjedbi kojima je obasipao publiku između pjesama, a glavna preokupacija mu je bila činjenica da moraju ujutro za Dublin a oni bi ostali u Šibeniku. Bio je fasciniran i tonskom probom onog njemačkog benda (Einstürzende Neubauten, drugi headlineri večeri) na tvrđavi koja po danu, prema njegovim riječima, izgleda kao Seaworld. Također, podijelio je sa publikom netrpeljivost prema fotografima, što je, valjda, bio jedan od razloga što se koncert odvijao bez ikakvog light showa, uz minimum osvjetljenja.

      Možda se iz gore navedenog ne čini tako, ali bend je uistinu dugo svirao. U najvećoj su mjeri pokrili pretposljednji album, Benji, objavljen prošle godine, uz par pjesama sa novog albuma Universal Themes. Tako smo čuli Hey, You Bastards, I’m Still Here, Micheline i Richard Ramirez Died Today Of Natural Causes, a publika je svaku stvar dočekivala i otpraćala sa odobravanjem. - Kako znate moju glazbu? Spotify? - pitao je Kozelek. - Pitchfork - dobacio mu je netko iz publike. - Što? Beach Boys? - zbunio se Kozelek.

      Nastavili su dalje sa Carissa, The Possum, zatim energičnom Dogs, gdje je demonstrirao neuobičajen pristup gitari i svirao je jednom rukom dok je drugom držao mikrofon. Tada se već okupilo dvadesetak ljudi pred pozornicom - ostatak publike ugodno se smjestio na tribinama. Kozelak se oduševio, nagnuo se sa pozornice i pitao ljude da mu daju ruku, da osjeti drugo ljudsko biće jer je, rekao je, cijeli dan proveo samo sa bendom. Nastup su, sa produžetkom od petnaestak minuta zaključili sa This Is My First Day And I'm Indian And I Work At A Gas Station.

      Beogradski VVhile, koji su prvi nastupali na Drugom stageu, nikako nisu imali sreće na ovom festivalu. Prvo su im Sun Kil Moon dobro zagazili u termin, a onda su imali problema sa pojačalom pa se početak svirke znatno odužio. Ovaj energični dvojac ipak je privukao respektabilan broj ljudi, dok su se tribine pred Žedno Uho stageu polako ponovno ispunjavale u iščekivanju dolaska Einstürzende Neubauten.

      I sam proces postavljanja instrumenata na njihovim koncertima je svojevrsni spektakl - potrebno je upregnuti maštu da bi zaključili na koji će način pojedini komad metala, gume ili plastike perkusionist N. U. Unruh koristiti za proizvodnju zvukova.

      Njemački bend koji svira na strojevima koji kao da su ispali iz filma Rob Zombija, kako ih je nadahnuto opisao Kozelek, na Super Uho su došli sa svojim Greatest Hits setom, čija se definicija baš i nije poklopila sa očekivanjima publike, tako je netko periodično uzaludno zazivao Yü-Gung. Greatest hits su, izgleda, najpristupačnije pjesme iz njihove karijere - najdalje su se u prošlost vratili sa Haus Der Lüge sa istoimenog albuma iz 1989., a većinu set liste su sadržavale pjesme sa Silence is Sexy (2000.), Perpetuum Mobile (2004.) i Alles Wieder Offen (2007.).

      Koncert su započeli sa atmosferičnom Garden, i nastavili u energičnijem tonu sa Let'S Do It A Dada, nakon čega nam se Blixa Bargeld prvi put obratio sa suzdržanim hvala, koje je tu i tamo ponavljao između pjesama sve do kraja koncerta, kad je publici ipak uputio nekoliko rečenica.

      Slijedila je Dead Friends (Around The Corner), a zatim zanimljiva Unvollständigkeit (Incompleteness), koja je mogla zadovoljiti apetite fanova koji su se nadali nešto bučnijem nastupu. Potom su izveli Youme & Meyou, Die Befindlichkeit Des Landes i Sonnebarke, nakon čega su na opće oduševljenje krenuli sa refrenom kultne Halber mench, ali ipak samo kao uvod u energičnu Von Wegen.

      Najavljujući pjesmu Sabrina, Bargeld je rekao da je bila napisana za film, međutim, filmaši su im rekli da su dok su je slušali skoro doživjeli prometnu nesreću pa su im napravili novu pjesmu. - Drago nam je da smo je dobili natrag - komentirao je.

      Ispričao je zatim priču kao uvod u pjesmu čiju je gitarsku dionicu snimio u skučenom tavanskom prostoru još '83. godine, a vratili su joj se tek 2007. - Ovo je dijalog starog i mladog Blixe - rekao je i najavio Susej, nakon čega su otišli sa pozornice.

      Publika nije bila zadovoljna njihovim odlaskom te je glasno negodovala. Bilo je potrebno nekoliko minuta pljeskanja i buke da ih se dozove natrag. Izveli su Ein leichtes leises Säuseln, Redukt, te su se sa Šibenčanima na koncu oprostili sa Alles.

      Dok su tehničari sa pozornice odnosili cijevi i velike komade metala, na Drugom stageu su zasvirali kanadski Ought, zanimljivi četveročlani art rock bend koji je nažalost bilo teško doživjeti nakon pranja Neubautenima.

      Tvrđavu su zatvorili zagrebački Pridjevi, a zabava se do jutarnjih sati nastavila na Banju uz DJ Per Le Cler.

      Posljednjeg dana festivala nastupaju Denis Katanec, The Marshmallow Notebooks, Merchandise, (The) Lesser Men, of Montreal, Rosetta te Disciplin A Kitschme.

      Info zona Facebook