Biciklizam u Splitu danas i sutra

Biciklizam u Splitu danas i sutra

U Madridu, koji je sličniji Splitu po tome da se svijest o biciklizmu tek javlja, taj se sport razvija najviše zahvaljujući trudu aktivista koji sami prave karte s označenim ulicama grada koje su mirne i pogodne za bicikliste.

U jednom periodu moj se cimer potpuno posvetio opremanju svojeg bicikla. Mjesecima je radio na njemu, pituravajući ga, svako malo stavljajući na njega pažljivo odabran dodatak – noćno svjetlo, crnu košaru, blatobran, držač za mobitel. Procesu su svjedočili svi koji su dolazili u posjet jer bi, čak prije prve kave, morali doći u “radionicu” i komentirati napredovanje bicikla. Nakon nekog vremena taj je bicikl bio bolje opremljen, nego prosječni auto. Imala je opcije nošenja jedne ili više košara koje su bile krojene prema širini najužih prolaza u Splitu, bila je maksimalno personalizirana različitim dekoracijama i sve stavljeno na nju bilo je prebojano u jedan od dva tona. Na kraju rada bicikl je stvarno bio malo remek-djelo.

Od tada ga je vozio stalno, svukuda. Par puta čak sve do Kaštela. Udaljenosti su se odjednom izražavale u minutima vožnje biciklom. Razmišljajući o tome, shvatila sam da biciklom možeš vrlo brzo preći čitave kvartove Splita i da su njegova veličina i arhitektura prikladniji biciklu nego autu. 

Više su me puta nagovarali da se vozimo skupa i napokon smo jednog jutra krenuli biciklima na Marjan s kupaćima u ruksaku. Vrlo brzo nakon što smo se skotrljali niz kamenu ulicu našeg kvarta i vijugavim putevima stigli do pazara, našli smo se u borbi za život s dva žuta autobusa koji nas vjerojatno nisu ni primijetili. No, kad smo prešli Rivu i stigli u mirne ulice s pogledom na more i Marjan, bilo mi je jasno da bi biciklizam u Splitu mogao biti super stvar. U noćnom smo se povratku po mraku brzo spuštali prvo do Marjanskih vrata, uz svjetla lampi koja kao da su nam bili lebdeći putokazi, pa onda kroz pospani grad. Ta mi je večernja vožnja ostala u sjećanju kao veoma posebno iskustvo u Splitu.

Sloboda u vožnji biciklom

Jeste li se ikad vozili gradom na bicikli? I ne mislim samo po Marjanu. Ima neka odlična sloboda u tome. Kao da imaš sve najbolje i od pješačenja i od vožnje automobila. Gotovo si brz kao u auto, ali si istovremeno vani. Možeš ići tamo kuda automobili ne mogu i ne moraš tražiti parking niti plaćati gorivo. Na zagađuješ. Uživaš u strujanju zraka, šušuru, mirisima. Drugim riječima, grad postaje lakše dostupan.

Generalni je konsenzus, međutim, da Split nije dobar grad za bicikliste. Argumentirajući da Split ima manjka prostora, vozačke kulture i biciklističke infrastrukture, zaboravlja se na sve one druge razloge zbog kojih bi baš mogao biti izvrstan grad za bicikle. Za početak, Split ima dobru klimu gotovo cijele godine i relativno je male veličine tako da se biciklom brzo stigne bilo kamo. U blizini Splita nalaze se mnogi otoci, rijeke, planine – do kojih se može doći relativno lako, a koji su posebni kad ih se doživi u vožnji biciklom. Po pitanju uskih ulica centra, nekad mi se čini da bi se bolje prilagodile biciklima nego automobilima koji jedva po njima danas manevriraju.

Španjolska na kotačima: primjeri Barcelone, Seville i Madrida

Unatoč svojim povijesnim jezgrama, drugi su gradovi na Mediteranu u zadnje vrijeme postali prijateljski nastrojeni prema biciklistima. Barcelona se, na primjer, smatra jednim od najboljih gradova na svijetu za sve sportove na kotačima, ukljućujući biciklizam. Nagli porast u biciklizma u Barceloni dogodio se 2007. godine, kad je započet bike share, odnosno inicijativa unutar koje su širom grada postavljeni štandovi s biciklima za posuđivanje. Štandovi se nalaze blizu jedan drugome a skupa nude 6000 bicikala koji se mogu voziti besplatno prvih pola sata za one koji su članovi programa. Zahvaljujući ovoj inicijativi, broj ljudi koji su svakodnevno koristili bicikle u prvoj je godini porastao za 81%. Slična je situacija u Sevilli u kojoj je također uveden bike-share.

Profili korisnika zaista su raznoliki – od studenata i umirovljenika do poslovnih ljudi. Biciklistička infrastruktura postavljena je po cijelom gradu i uključuje 130 km staza, semafore posebno za bicikliste, i parkirališta na brojnim lokacijama. Ključnu ulogu u uspjehu programa odigrala je i odluka da se povećaju ograničenja brzine za automobile i da se tako stvori sigurnija atmosfera za bicikle. Važno je spomenuti da nijedan od gradova nije sve staze izveo odjednom, već postupno. U Madridu, koji je sličniji Splitu po tome da se svijest o biciklizmu tek javlja, taj se sport razvija najviše zahvaljujući trudu aktivista koji sami prave karte s označenim ulicama grada koje su mirne i pogodne za bicikliste. Time dokazuju da nije nužno da grad ima biciklističke staze da bi se u biciklizmu moglo uživati – mnogo toga ovisi i o samim ljudima.

Rim: važna uloga aktivizma u porastu broja biciklista


Druge zemlje na Mediteranu, poznate po žestokim vozačima i starim jezgrama, isto odnedavno bilježe porast broja biciklista. 2012. godine u Italiji se, djelomično zbog ekonomske krize, prvi put nakon Drugog svjetskog rata prodalo više bicikala nego automobila, što iznenađuje za zemlju koja ima jedan od najviših brojeva automobila po stanovniku u svijetu (60 automobila na 100 ljudi). U Rimu, gradu žestokih vozača, pokazalo se da se njihova kultura prema biciklistima poboljšala kako se broj biciklista povećavao. Lokalni aktivisti, kao i u Madridu, imaju važni ulogu u poticanju vožnje bicikala. Širom grada postoji 12 biciklističkih ureda koji su zapravo lokalna udruženja entusijasta. Jednom mjesečno skupljaju po gradu napuštene ili donirane bicikle te nude članovima dijelove tih bicikala besplatno ili ih prodaju po simboličnoj cijeni. Tako uz njihovu potporu možete sami sagraditi svoj bicikl od starih dijelova. Uz održivost i smanjenja gužve na ulicama Rima, cilj je ovih centara i postizanje osjećaja povezanosti s ljudima iz svog kvarta putem zajedničkog hobija.

Split: interes raste, a s njime duljina staza za bicikliste

Čini mi se da se i u Splitu u zadnjih nekoliko godina povećao interes za biciklima. Tome svjedoči i Splitska biciklijada održana 26. rujna, u kojoj se u odnosu na prošle biciklijade (održavale su se Marjanska i Splitska) dvostruko povećao broj biciklista – od 200 do 400. Kako su mi cimeri često pričali o svojim iskustvima te o novim biciklističkim doživljajima Splita, počela sam i ja razmišljati o tome. Primijetila sam da se pojavljuju dućani za iznajmljivanje, prodaju, popravak bicikala – pogotovo usmjereni prema turistima, ali koji vjerojatno pobuđuju radoznalost i stalnih stanovnika. Zanimljivo mi je kako turisti u Splitu mogu biti pioniri nečega u gradu koji posjećuju – kako bi način kretanja po gradu, koji je uobičajen u Skandinaviji ili Njemačkoj, mogao i tu pustiti korijenje kao posljedica susreta različitih kultura.

Kako sada stvari stoje, Split trenutno ima nekoliko kratkih biciklističkih staza (na Marjanu, na Zapadnoj obali…), i novu stazu od 11 km koja će biti gotova za nekoliko mjeseci. Ona vodi od Ravnih njiva do Zapadne obale i, iako je napravljena tako što je jednostavno smanjena površina za pješake, ipak ukazuje na porast svijesti o biciklizmu u Splitu. Plan je s vremenom produljiti stazu do 20 km, a jednog dana izgraditi stazu uz more do Stobreča. No, nekada za takve stvari trebaju godine, a mislim da i mi možemo biti pokretači promjene. Što se više ljudi bavi biciklizmom, to će ga grad ozbilnije shvatiti.

Zato svi vi sa starim biciklima u podrumu, razmislite kad ste zadnji put sjeli na njih. Ima li nekih dijelova grada ili ulica kojima bi baš bilo dobro provozati se? Kad možete, sjedite na svoju biciklu, prepustite se vožnji i vidite kamo će vas odvesti.

Izvori:

treehugger.com

huffingtonpost.com

shareable.net


Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Info zona Facebook