Asfalt umjesto kolotečine

18_10_2014 / 17:56h  |  Autor: Antonia Stipić  |  Foto: I. Z.
Asfalt umjesto kolotečine

Info zona je u četvrtak ugostila beogradsku avanturisticu Snežanu Radojičić, koja je prije tri godine krenula biciklom na put oko svijeta s namjerom da putuje dok joj ne dosadi, a sve je opisala u romanu Zakotrljaj me oko sveta.

Info zona je u četvrtak ugostila beogradsku avanturisticu Snežanu Radojičić, koja je prije tri godine krenula biciklom na put oko svijeta s namjerom da putuje dok joj ne dosadi. Od ukupno 60 000 km puta po Europi i Aziji prešla je 31 000 kilometara pedalirajući a sve je opisala u romanu Zakotrljaj me oko sveta. Želja za slobodom autoricu je odvela iz kolotečine uredskog posla na asfalt.

Početnih 7-8 mjeseci putovala je s dečkom Amerikancem koji ju je ispalio u Turskoj pa je nastavila sama, i to na minimalnom budžetu. Turci su bili više no gostoljubivi te su joj kao važnoj srpskoj književnici organizirali pratnju, ispraćaje i dočeke. Prešla je Mongoliju, kampirala u sjevernoj Kambodži prepunoj minskih polja a naučila je i da su groblja idealna za kampiranje jer su mrtvi pitomi. A živi ljudi svugdje su bili jako gostoljubivi i spremni za pomoć te je doživjela malo realnih opasnosti, kao kada su je pokušali opljačkati pa se morala zaštititi suzavcem. – Krenula sam na put s jako puno predrasuda. Od dečka sam učila kako se putuje. Treba biti otvoren jer su susreti najdragocjenija stvar. Nisam sigurna da bih putovala sa sobom od prije 3 godine kada sam se svega bojala. Mislila sam da ne mogu sama jer sam žena i nemam novca. Ostala sam bez dečka a i bez novca kada je pobjegao podstanar iz stana koji iznajmljujem i koji mi je donosio prihod. Morala sam se zaposliti u Rusiji kao prodavačica kvasca i tada sam na blogu koji pišem na portalu B92 prvi put rekla da imam teškoće i ljudi su ponudili pomoć a ja sam osmislila kupovanje kilometara koje onda odvozim za nekog negdje. Dobila je tada i priliku za pisanje na još jednom portalu i shvatila da za život kakav je vodila ipak treba jako puno raditi. Za razliku od Hrvatske u kojoj sponzori prepoznaju brojne putpisce takva podrška ne postoji u Srbiji.

Knjiga u kojoj opisuje svoj pothvat nastala je u Nepalu koji je zamišljala kao mirnu i tihu zemlju a na miru je jedino mogla pisati u apartmanima u bolničkom krugu.

Na putu je savladala brojne fizičke izazove, kao prelazak pustinje Gobi za koju kaže da nije više ono što je bila jer se izgradio put, ispenjala je 5 000 metara Himalaje i nadišla želju da odustane. Početkom studenog putuje na Tajland i nastavlja bicikliranje a planira nakon Azije višegodišnju turu po Južnoj Americi. Pojasnila je i mit o samoći koje se puno ljudi boji.-Jedino kada idete pješke ili biciklom, nemate prazan hod i aktivno ste prisutni u svakom trenutku. Otkad putujem sama, nisam nikada usamljena. Ljudi vam prilaze lakše nego kad ste u paru. Jedino što nemate s kim djeliti ono što vidite, osjećate i doživite. Ja pišem o svemu tome i dobivam povratnu informaciju od čitatelja koji su ponekad insprirani onim što radim i pišu mi iz srca, što mi jako puno znači - završila je odvažna putnica zanimljivu priču o sretnom životu na dva kotača.