Koliko si puta danas pustio vodu?
...logičan zaključak je bio da sam trudna, a kako ni nakon 12 mjeseci od moje imaginarne bebe nije bilo ni trag ni glasa, zaključili su da sam otišla radi love, pa radi svađe s materom i ocem, pa radi mafije koja me prisilila na taj grozan čin jer sam onomad bila viđena u u kafiću kako pijem s jednim talijanom....
Jedna od bitnijih stvari radi kojih mi nimalo nije žao što umjesto na otoku živim u gradu je...
Iskreno ne znam kako je definirati.
Nije to intriga i kurjožanca, nije ni...
To je ona mala ali itekako bitna sitnica a zove se mješanje u tuđi život.
Nešto ala Big Brader.
U malom mistu svi znaju sve o tebi.
I šta si jeo taj dan i koliko si se puta, da prostiš, posr'o, koliko si sms-ova posl'o i jesi li možda ili opće nisi spolno općio.
Nakon 19 godina života u malom mistu došla sam do zaključka da zidovi govore.
I to oni vanjski, sa ili bez fuga, svejedno.
Je, je, nemojte se sad smijat, ja vam odgovorno tvrdim da zidovi govore.
Jer kako inače objasniti činjenicu da svi znaju sve o meni, uključujući i detalj koliko sam puta taj dan pustila vodu, ako ja to nikome nisam rekla?
To su sve pizdarije koje bi se dale preživit, no kad mješanje u tvoj život pređe neke granice, povratka više nema i šteta je najčeše nepovratna.
Te stvari ili prihvatiš ili ne.
Nema tu sredine.
Kad sam se odselila u Zagreb, logičan zaključak je bio da sam trudna, a kako ni nakon 12 mjeseci od moje imaginarne bebe nije bilo ni trag ni glasa, zaključili su da sam otišla radi love, pa radi svađe s materom i ocem, pa radi mafije koja me prisilila na taj grozan čin jer sam onomad bila viđena u u kafiću kako pijem s jednim talijanom.
A moje prvo pojavljivanje na otoku nakon preseljenja i to bez zakonitog to be (ili je već bio, 'ko pamti te sitnice;), samo je potkrijepio njihove teorije i raspirio nove.
Boga mi, ni slijedeće pojavljivanje bez Njega nije ostalo bez komentara.
Kako sam ovaj put već imala potomka uza se, bila sam na još većoj vjetrometini dobronamjernih komentara.
"Bidna, jadna, vi'š kako joj je"govoril su.
Ako moram birat "shit of the year", biram ovaj.
Možda bi prikladniji naziv bio "shit of the decade".
Sve neki dušebrižnici, jeba te.
A doma im raste kupina, i to po svim prostorijama.
Naravno da je u tuđem dvoru lipše a u tuđem vrtu slađe, u to ne sumnjam.
No...
Zašto komentirat sebe kad je najveća senzacija, preko puta, kod Maye koja se pojavila bez muža.
I to više od dva puta.
I aj' ti njima objasni da on radi ko konj kako bi ja mogla nosit ovaj kapot a ne onaj, mirisat na Dior a ne Refan...
A-a, jok...
Reć će mi: "ma ne moraš se opravdavat, sve mi to razumimo, nije to veliki grih kad te muž ostavi. Doć će drugi bome, e..."
Blink, blink, trep, trep, bljuv, bljuć..
Kako'š drukčije reagirat?
I ovaj put ću ime reć o'ma čim ih vidim: "a eto, jebiga, ostavija me...ša'š sad, doć će drugi"
A oni će me pogledat sa inforsiranom suzicom u oku, stisnut me uza svoje dvolično tilo i reć: "bidna moja, istres' ti meni dušu. Vrat' se ti doma."
A onda ću se vratit u Zagreb, u naselje di niko nikoga "ne jebe", di pol njih nema ni koltrine i di me kad se gola prošetam po balkonu neće slikat za novine.
Zato, živilo zabadanje noseva u tuđe zahode.
Ali, daleko od mene i moga.