Vratite nam Hajduk!
Hajduk je u blatu, Hajduk je na najnižim granama u svojoj povijesti... Hajduk je znao u bivšoj državi biti i lošije plasiran od ovog petog mjesta, međutim nikad situacija u klubu nije bila ovakva kao što je danas.
Još jedna sezona HNL-a došla je do kraja, Dinamo je zasluženo osvojio naslov, Rijeka je osvojila kup, u Europu idu još Varteks i Osijek kao treći i četvrti na tablici. Hm, neupućeni će pomisliti da se autoru ovog teksta potkrala greška - pa gdje je tu Hajduk, uz Dinamo neosporno najtrofejniji i najbolji hrvatski klub? Hajduk je u blatu, Hajduk je na najnižim granama u svojoj povijesti... Pritom ne mislim samo na tablicu. Hajduk je znao u bivšoj državi biti i lošije plasiran od ovog petog mjesta, međutim nikad situacija u klubu nije bila ovakva kao što je danas. Licemjeri, menadžeri, poltroni, plaćeni novinari, mafijaši...mislite da pričam o hrvatskom narko podzemlju? Ne, ne... To su danas ljudi koji vode Hajduk. Sitni interesi pojedinaca u vrhu Hajduka doveli su do toga da Hajduk ima najlošiji igrački kadar u svojoj povijesti, dovedeni su samo oni igrači čiji klubovi nisu tražili odštetu i koji ni sami nisu imali velike zahtjeve... znamo dobro kakvi su igrači koje matični klubovi puštaju bez odštete.
Ipak, ovakav kraj počeo je puno prije početka ove tužne sezone... Prije par sezona Hajduk je bio u lošoj situaciji, nagomilali su se dugovi i klub je bio pred stečajem. Međutim, tada na scenu stupa Igor Štimac, predstavlja se kao spasitelj kluba, zajedno sa trojicom bivših igrača Hajduka ulaže novac u klub i "spašava" ga. To su navijači prihvatili i prepoznali kao odličan primjer vraćanja legendi Hajduka u klub i nadu da će napokon dobiti jedan respektabilni kolektiv koji će imati kvalitetne igrače i logistiku, te igrati zapaženu ulogu, čak i u Europi. Nakon nekog vremena, trojica ostalih igrača (Bokšić, Asanović, Bilić) povlače se iz Hajduka, uvidjevši s kim imaju posla, ne želeći se baviti mutnim poslovima. Na kraju se ispostavilo da je Štimac tada u klub uložio, za jedan ozbiljni nogometni klub smiješnih pola milijuna maraka, ili oko 250 000 Eura. S tom investicijom, uz svesrdnu pomoć novinara Slobodne Dalmacije Slavena Alfirevića te još nekih novinara drugih redakcija, uspio je u javnosti i među navijačima stvoriti sliku o Igoru Štimcu spasitelju, praktički jedinom čovjeku koji može voditi Hajduk. Da to nije baš tako pokazali su događaji koji su uslijedili.
Proljeće 2004., Zoran Vulić odlazi sa mjesta trenera Hajduka, na trenersku klupu sjeda Štimčev čovjek, Pero Nadoveza, dok u stvarnosti sve konce u klubu vodi Igor Štimac kao sportski direktor kluba. Čovjek koji u mutnim transferima u to vrijeme pušta najbolje igrače Hajduka da odu bez odštete, a u isto vrijeme dovodi padobrance poput Mirze Mešića koji su, pogađate već, došli besplatno. Ipak, Hajduk je postao prvakom i ljeto i jesen te godine trebali su biti ostvarenje sna Hajdukovih navijača - igra u Ligi prvaka. Međutim, snovi o Ligi prvaka nestaju već nakon prvog suparnika. Shelbourne izbacuje Hajduk već u drugom pretkolu...Od tada kola nezadrživo kreću nizbrdo. Naizgled to nije tako, došao je Niko Kranjčar, vratio se Leko, međutim nekakvih velikih pomaka u igri nema. Mijenjaju se treneri, a Igor i Branko Grgić, kao i politika "u Hajduka može igrati svatko dok ništa ne košta" nastavlja se i dalje. Zadnje se prvenstvo osvaja na nemoć i neznanje drugih klubova i ispadanjem Dinama u Ligu za ostanak, a ne vlastitom i prepoznatljivom igrom. Zadnje kolo donosi utakmicu s Varteksom, Štimca na trenerskoj klupi, gotovo pun stadion, ali i otkriva sav jad čelnih ljudi Hajduka. Varteks pušta utakmicu, Hajduk dobiva 6-0, a trener Varteksa, Ćiro Blažević postaje trener Hajduka gotovo odmah nakon sučeva zvižduka.
Plan ljudi iz uprave Hajduka da će Niko sam dobivati utakmice nije se ostvario. Hajduk igra protiv mađarskog predstavnika Debrecena, redikulozni Ćiro pumpa atmosferu izjavljujući: "dajte nam Liverpool"...Hajduk gubi ukupnim rezultatom 0-8...jedan od najtužnijih dana u mom životu...Svrstani smo u grupu klubova koji gube tim rezultatima, zaista krema europskog nogometa...GI Gotu, Grevenmacher, raznorazni predstavnici Malte, Andore i sličnih...jedan zanimljiv podatak, najveći poraz u pretkolima Lige prvaka te godine doživio je - pogađate već: Hajduk! Jesu li svi ti ljudi koji prate Hajduka zaslužili da im voljeni klub bude u razini pastira s Farskih otoka? Mislim da nisu...Jedini koji dižu glas protiv ovakvog Hajduka su momci sa Sjevera, Najvjerniji...cijeli stadion im zviždi, podržavaju Ćiru i negoduju na skandiranja "uprava odlazi!". Slaven Alfirević nakon poraza u Velikoj, u Slobodnoj Dalmaciji piše: "Ružno je za Hajduk što mu se opet pojavljuje zvučna kulisa "plaćenika" koji na svaki posrtaj skandiraju refren "uprava odlazi"". Dakle nakon najvećeg neuspjeha i blamaže u povijesti protiv Debrecena, te nakon poraza u slavonskom selu, S.A. ne vidi razloga zašto bi se tražio odlazak Uprave. Čak se usuđuje momke koji su prešli tisuće kilometara za Hajduka nazivati plaćenicima. Naravno, pisao je što mu se reklo da piše, to više nije tajna. Nakon ovakvih napisa, kakvih je bilo more u to vrijeme, naravno zato što je licemjerima u klubu odgovarala diskreditacija Torcide u očima javnosti, da se nebi skupila kritična masa koja bi ih eventualno prisilila na odlazak. Vrijeme je, kao što to u pravilu biva, pokazalo tko je bio u pravu. Promijenjena su tri trenera, a kroz ovu sezonu nastupilo je čak 38 nogometaša (daleko najviše u povijesti HNL-a, za bivšu državu nemam podatke, ali vjerojatno je da je i taj rekord pao).
Luka Bonačić je dobio po glavi navodno zbog mafije. Pogodite tko je bio glavni optuženi? Naravno, isti oni koji su vikali protiv uprave. Krenulo je orkestrirani napad na Torcidu, Alfirević je bio prvi i glavni, nastavilo se preko svih medija, a završilo kod igrača. Svi su optuživali Torcidu za zvjerski napad na trenera. Ispostavilo se da Torcida nije imala ništa s tim, kako i bi, zadnji kojega treba napast u klubu je Luka Bonačić. Odjednom muk... Nitko više ni slova nije napisao o tome, o isprici Torcidi da i ne govorimo. Napadač još nije poznat policiji. To je tretman kakav imaju najvjerniji navijači Hajduka od svog kluba i od igrača koje podržavaju. Konstantna pljuvanja u medijima po uputama iz lože, nažalost urodila su plodom. Kritična masa nije skupljena. Fotelje su ostale zauzete, a džepovi se i dalje pune.
Utakmice ove sezone jasno su pokazale tko su Najvjerniji...onih istih 500-1000 ljudi sa sjevera koji su vikali i borili se protiv uprave kad je bilo 30000 ljudi, viču to isto i cijele sezone, i na gostovanjima i na Poljudu, na žalosno pustom Poljudu...ostali su samo oni koji su od početka upozoravali na stanje u i oko Hajduka. Ostatak ljudi je nestao, ja se pitam gdje su ti silni ljudi koji su podržavali ovu lakrdiju od kluba? Zašto ga ne podrže sad? Nakon 0-4 doma od Rijeke, nakon jednog udarca na gol u Zagrebu, nakon tri poraza od Kamen Ingrada u jednoj sezoni? Sto je s igračima? Luka od ovog kadra nije napravio ništa više nego Ćiro, Gudelj, ili Baka prije... I dalje ne pokazuju ni najmanje znakove borbenosti, kad već nemaju znanja. Žele samo da se sezona što prije završi, ne bi li se negdje prodali. I završila je. Tko ostaje, a tko ide? Ne zna se tko ide, ne zna se ni tko će doći.
Ne idealiziram Torcidu, niti je amnestiram od grešaka i ispada kojih neupitno ima u svojoj povijesti, međutim treba vidjeti i priznati i one dobre strane kojih također neupitno ima. Moja je namjera da pokušam promijeniti stereotip i mišljenje barem dijela javnosti o prosječnom Torcidašu. Navijač danas nije narkoman, klošar ili primitivac, naravno kao i u društvu uopće, postoje iznimke, međutim na sjeveru su takve osobe u zadnje vrijeme prilično rijetke. Veliki su pomaci napravljeni u tom smjeru, no o tome ću više pisati u nekom idućem tekstu...
Da se vratim na temu, gdje ide ovaj Hajduk? Samo nebo zna... Mislim da je ovo tek početak jednog jako teškog razdoblja za navijače Hajduka...početak perioda sličnog crnim vremenima od 1995.-2000..
Torcida promjene ne može isprovocirat sama, a podršku od ostatka navijača nema, barem ne u dovoljnoj mjeri. Dosta je navijača Hajduka zgađeno samom pomisli da prati ovakav klub, dosta ih je pod snažnim utjecajem medija pa i dalje podržavaju ili su ravnodušni na ovu i ovakvu upravu... Čini mi se da smo upali u začarani krug neuspjeha, provincijalizma i dugog razdoblja marginalizacije Hajduka, kao kluba, dakle rezultatski, ali i kao institucije, jer svakim danom je sve manje ljudi koji su spremni živcirati se zbog Hajduka...
UPRAVA ODLAZI!
napisao: Cape
foto: hnkhajduk.com