Zašto ACAB?

23_01_2006
Zašto ACAB?

Davno se riješila misterija što znači ono A u O, a nedavno se na Internetu naučilo i što je to ACAB. A zašto ACAB? Zašto ne poštujem(o) čuvare Zakona? Kapljica iz mora priča o maloj ribi kojoj je dosta što je voda mutna, pa joj se ne da da je još i netko lovi ....

Davno se riješila misterija što znači ono A u O, a nedavno se na Internetu naučilo i što je to ACAB. A zašto ACAB? Zašto ne poštujem(o) čuvare Zakona? Kapljica iz mora priča o maloj ribi kojoj je dosta što je voda mutna, pa joj se ne da da je još i netko lovi...

Nužan uvod


Samo par dana prije Božića netko mi je na parkiralištu iza Biskupove palače oštetio auto. Velika bijela mrlja na crvenom braniku Corse te večeri je izgledala puno gore nego sljedeće jutro. Još i malo ostrugan vrh prednjeg fara...


Ok, što je tu je, tko zna tko je taj majstor koji je vjerojatno više štete napravio sebi, nego meni. Uz utjehu da je pravda ipak donekle zadovoljena, obrisao sam ostatke boje i sjeo u auto, a ono-ispod brisača žuta ceduljica! Zapisani podaci: registarska oznaka, bijeli Renault. E, pa hvala ti prijateljice ili prijatelju, ako ni za što drugo, onda u znak zahvalnosti idem na policiju...

Detektivske priče


Dva sata čekam da konačno netko napravi zapisnik koji je bio gotov u deset minuta. Odlazim kući s obećanjem "sutra ćemo pronaći tog gospodina, kolegica ga je već zvala i pričala s njima, podaci odgovaraju, pa ćemo javit kad vidimo, iako je to vjerojatno to kad piše". Prolaze dani i blagdani, a povratne informacije nigdje... Prema podacima koje sam načuo u policijskoj postaji pokrećem svoju malu privatnu istragu, čisto radoznalosti radi. U doba Interneta, kada su i telefonski imenici on line teško je nešto skriti. Vlasnik vozila živi u Gundulićevoj... Lagana šetnjica u doba kad je vlasnik sigurno kući i gle... To je krvnik!


Sve odgovara: podaci, boja, ulupljenje karoserije na desnoj strani, duboki rez na visini mog fara. Očito je već imao neki okršaj prije ovog, s nečim zelenim. Od tu dakle i tragovi zelene boje na mom braniku. Nije neobično što nema moje crvene jer branik nije bojan istom vrstom boje kao karoserija pa malo teže ostaje na drugim površinama.

Misterij


Dok policija radi svoj posao, ja rješavam osiguranje koje mi u službenom dopisu neizravno napominje da nađem vezu da pogurne slučaj ako želim brže bit gotov.

Ok, nalazim vezu da bar provjeri u kojoj je fazi slučaj, odnosno gdje je zapelo. Odgovor:"A tamo piše: počinitelj nepoznat?!". Kako nepoznat kad sam donio podatke, a nitko mi nije javio da s nešto promijenilo?!

Lovačke priče


Nakon skoro mjesec dana zvoni telefon... "Dobar dan, zovem iz prometne policije..." Lako je osjetit kad netko nešto mulja, ali dobro možda je to bila početna paranoja. Možda mi se samo učinilo da je rekao: "...nismo uopće izašli na teren, nego smo telefonski razgovarali.". Prvi tren mi nije bilo jasno zašto me pita "Gdje ste Vi točno bili parkirani, koliko daleko do onog semafora?". Poslije sam shvatio da je vjerojatno želio riješiti slučaj sa: "Bili ste nepropisno parkirani".


Kad sam čuo "Ma znate, gospodin kaže da auto nije vozio četiri dana i nekako mi je uvjerljiv.", znao sam koja je ura, a stvarno mi nije napeto zbog (još jedne) ogrebotine na braniku s nekim se natjecati tko ima bolju vezu u policiji. Jasno sam rekao: "Ma znate, bila je noć i onda mi je šteta izgledala puno veća, ali već ujutro sam vidio da nije tolika da bi sad dodatno trošio vrijeme na to, ako on kaže da nije, neka onda nije, nema veze." Policajac nastavlja priču kao da želi (i) sebe u nju uvjeriti. "Na tom Twingu ima tragova plave boje, a vaš je auto crvene." Ok, ima ljudi koji teže raspoznaju boje-tragovi su zelene boje, koje ima i na mom autu. Ajde, idem se i ja malo šaliti na tuđi račun pa govorim da na mom autu osim bijele ima i tragova zelene boje (stvarno je bilo) pa da sigurno to nije bilo bijelo auto, nego neko sa zeleno-bijelim prugama. Policajac šalu baš i ne shvaća. Neobičnost ovog razgovora kulminirala je izjavom: "Gospodin je rekao da on često parkira oko Koteksovog nebodera i da tamo vidi isti automobil, sa sličnom registracijom pa da je možda netko pogriješio u zapisivanju." Naravno da sam se nasmijao, već mi je odavno bilo svejedno, odlučio sam sačuvati živce i vrijeme, ali morao sam iz pristojnosti policijsku priču odslušati do kraja. A možda sad ja nisam shvatio šalu? Ručak mi se hladio u pjatu pa sam pokušavao ubrzati stvar no nikako... "A ja bi trebao zaključiti ovaj slučaj. Da napišem počinitelj nepoznat? Znate, moram prije čuti Vaš stranu." "E moj pandur, da ti znaš da ja znam da je taj slučaj već bio zaključen sa-počinitelj nepoznat, ne bi te sad smatra bezobraznim"-promislio sam, nisam rekao. "Ja mogu poslati krim policiju da napravi uviđaj, ali onda to ide na Sud, a ovaj vlasnik je čak sudski vještak ili tako mi je nešto rekao pa ako mislite da to ima smisla..." Jeli to bila prijetnja ili je to trebalo biti točka na i mog odustajanja? Da, ja sam odustao još dok mi je juha u pjatu bila vruća...
Možda je stvarno sumnja pala na krivi automobil, ali policijska priča i budalaste izjave su za mene previše neobične, a dokaze teškom mukom guram pod tepih slučajnosti. Možda postoji neki nespretan i zloban vozač koji je iskoristio slučajnost što je naišao na auto koje odgovara opisu njegovog auta i ostavio krive podatke? A možda su u šumi? Uostalom, dovoljno je da se zamislim kad mi policajac kaže da ja i sudski vještak pred zakonom nismo isti.

A prava?


Fotografije su originalne, a citati koliko je moguće autentični. Dokazi? Fotografije, dovoljno da dokažem da priča nije izmišljena. Dokazi o ovom telefonskom razgovoru? Zar trebaju, nikome se nikad nešto slično nije dogodilo? Nije mi želja nekoga ostaviti bez posla i polemizirati o mitu i korupciji. Da imam želju bez čvrstih argumenata (svjedoka) tvrditi nekome "jesi" dok on tvrdi "nisam", radio bih to na Sudu. Želim samo opravdati sebe zašto ne poštujem instituciju policije. Ovo je samo jedno od niza mojih loših iskustava s policijom, a bilo je možda i najpristojnije. Susreti sa pendrecima i kožnim rukavicama diraju samo neke pa ugroženost nečijih prava u tom svjetlu za nekoga možda i nije velika briga, no potreba i susret sa prometnom policijom može se dogoditi bilo kome, i djevojčici i dječaku, i djevojci i momku, i ženi i muškarcu. Da, bojim se da me tuđe veze i poznanstva mogu ostaviti bez ikakvih prava i da mi jedino pravo ostaje da generaliziram, sumnjam, ne poštujem...

Netko želi ispričati "Zašto ACAB? (2)"?

napisao / foto: Pile