Get okuplja mlade i poduzetne

Dok kupovna moć prosječnog potrošača opada, popularnost trgovačkih centara raste, a prijetnje egzodusom Palače postaju sve glasnije, troje naših mladih sugrađana otvorilo je trgovine u vremenski i prostorno bliskom okruženju u samome srcu Geta. Što ih je potaknulo da se upuste u tu avanturu, posebno u ova turbulentna vremena te koliko je jednostavno mladoj osobi danas otvoriti firmu pitali smo Anu Barbarić Krželj, vlasnicu dizajnerskog dućana Get get get, Krešu Kulašina, vlasnika underground shopa Skunk te Ivanu Perković, vlasnicu dućana cipela Eclectic.

Kako to da ste se odlučili na otvaranje trgovine baš u Getu? Ne zabrinjava li vas trend pohođenja trgovačkih centara?

Ana: Sada mi se sve naprosto poklopilo tako da ovo bio pravi trenutak za pokretanje vlastitog biznisa za mene, bez obzira na ekonomsku situaciju u zemlji. Ovu lokaciju sam odabrala jer smatram da je dovoljno prometna – godinama sam je odmjeravala ispijajući kavice u obližnjim kafićima, tako da vjerujem da će se naći kupaca, posebno što u svojoj ponudi imamo originalno dizajnirane odjevne dodatke, neobične suvenire, fotografije, nakit i slično, mahom radovi mladih dizajnera koji se tek probijaju na tržište, sve u limitiranim količinama, bez ponavljanja serija, a ono što mi prodajemo ne može se naći ni u jednom drugom dućanu – sve je rađeno isključivo za Get get get – dakle ni u trgovačkim centrima.

Krešo: Pošto nisam uspio pronaći posao u struci građevinskog tehničara, a nemam ambiciju baviti se konobarenjem, odlučio sam spojiti sve svoje hobije kojima se bavim u životu u jedno. Ako ne sada, kad ću? Dakle, spojio sam dizajn sa obilježjima urbanih supkultura koje me zanimaju, pa se u ponudi nalaze majice sa originalnim dizajnom, bedževi, nakit, sprejevi i slično. Što se bijega potencijalnih kupaca u trgovačke centre tiče, mislim da tamo odlaze pretežno obiteljski ljudi i oni stariji, dok mladi, kupci ovih proizvoda, koji se inače mogu nabaviti samo ovdje, još uvijek vole proći preko grada. Lokaciju sam odabrao jer smatram da je dovoljno prometna, a cijena najma je prihvatljiva.

Ivana: Sa sestrom Nelom sam odlučila nešto pokrenuti te smo zaključile da želimo prodavati cipele brendova koji u Splitu još nisu prisutni, a o lokaciji uopće nije bilo rasprave – živimo u centru i tu nam je najbliže i najzgodnije, a cijena najma praktički se ne razlikuje od cijene na znatno manje atraktivnim lokacijama. U jednom smo trenutku razmišljale o trgovačkom centru, ali smo odmah odustale kad smo shvatile kolika je lista čekanja…

Koliko je vremena prošlo od trenutka kad ste odlučili pokrenuti obrt, do trenutka kada ste otvorili vrata kupcima? Jeste li iskoristili kakve poticaje ili nešto slično, koje su vam institucije bile od najveće pomoći?

Ana: Iskreno, nisam niti pomišljala tražiti neku pomoć ili poticaj od institucija. Sve informacije koje su mi bile potrebna dobila sam od kolega koji su prošli sličan proces kao i ja, koji su se susreli sa hrpom caka koje nigdje nisu definirane, nigdje ne pišu… Nije bilo komplicirano, ali traje, išla sam korak po korak. Čitavi je proces trajao oko 2 mjeseca, s time da je prostor u to vrijeme i preuređen.

Krešo: Od pokretanja obrta do otvaranja prošlo je oko 2 ipo mjeseca. Nisam tražio nikakve poticaje, a ni sponzore, u posao sam ušao sa vlastitim kapitalom.

Ivana: Uh, kod nas se to bilo malo odužilo – priču smo pokrenule u listopadu, a otvorile tek u četvrti mjesec. Nije bilo toliko problema sa administracijom i slično, za otvoriti firmu trebalo nam je otprilike mjesec dana i nismo tražile neke poticaje, već je nastao nesporazum sa dobavljačem tako da nismo ustvari imale što prodavati do izlaska nove kolekcije.

Tko su vam kupci i kako ih planirate privući? Kupuju li turisti?

Ana: Otvoreni smo tek par tjedana tako da ne mogu baš govoriti o profilu kupaca, ali nadam se da će i domaći i stranci pronaći nešto za sebe. Za sada se oslanjamo na usmenu predaju i Facebook, a dalje ćemo vidjeti. Planiramo u skladu sa sezonama izbacivati kolekcije i proširivati ponudu, tako da svatko tko nas posjeti ostane barem desetak minuta dok sve razgleda. Primjerice, sada imamo u ponudi kartoline sa motivima splitskih kvartova, to je nešto što će se nadam se svidjeti Splićanima, ali ima i originalnih suvenira za neortodoksne turiste…

Krešo: U ova dva mjeseca koliko smo otvoreni, mogu reći da su nam kupci mlađi Splićani, oni čine oko 70% dosadašnje klijentele, ali znaju doći i stranci. Što se reklame tiče, oslanjamo se na Facebook i to sasvim pristojno funkcionira – zainteresirani mogu postavljati pitanja, vidjeti obavijesti kada dolazi roba i slično. Dolaze nam podjednako muški i ženski kupci, s time da muški ulete, uzmu ono što su naumili kupiti i odu, dok se cure zadržavaju, razgledavaju i često nađu još ponešto što im se svidi.

Ivana: Kupuju i domaći i strani – domaći definitivno manje impulzivno, naime stranci se znaju oduševiti kad prepoznaju brend i kupe ono što im nedostaje u kolekciji, dok domaći nešto više promišljaju o kupnji, što je razumljivo. Nemamo baš slučajnih kupaca, oslanjamo se na usmenu predaju te na Facebook, to se pokazala kao dobra metoda i dobar način komunikacije sa kupcima iz cijele Hrvatske, naime mi držimo 3 marke koje se ne mogu nabaviti nigdje drugdje u Hrvatskoj pa dobivamo upite odasvuda.

Kakvi su odnosi među vlasnicima butiga u Getu?

Ana: Dovoljno je reći da sam, kroz proces otvaranja dućana, najveću pomoć imala upravo od susjednih kolega, koji su samnom podijelili svoja iskustva; atmosfera je pozitivna i svi si pomažu. Nema nekog govora o konkurenciji, svatko ima svoj originalni asortiman pa nema razloga da ne privučemo iste kupce, samo je pitanje tko će bolje pogoditi ukus publike.

Krešo: Svi prodajemo proizvode koji se ne mogu pronaći ni u jednoj drugoj trgovini, tako da stvarno nema tu neke konkurencije, svi smo tu zajedno. Nedavno smo čak otisnuli letak na kojima se reklamiramo Eclectic, mi, i dvije već iskusne trgovine – Lumer i Vandal, koji su u Getu preko godinu dana. Dakle, suradnja među novim i starim prodavaonicama nije upitna.

Ivana: Nela je došla na ideju da se nas četvero reklamiramo na jednom letku, kako svi imamo različitu ponudu, računamo da će širi krug ljudi odlučiti se uzeti letak, pa možda svrati i u druge butige, svi smo unutar minute hoda. Lumer je odmah nasuprot nas, Vandal i Skunk su jedan nasuprot drugoga, ideja se nametnula sama od sebe. Odnosi među nama su, naravno, više nego dobri.