ZDENKO RUNJIĆ 1942.-2004.
"Ja šetajući izkomponiram pjesmu i dođem doma i samo probam je li to to, jel to zvuči, ono, potvrdim, jeli. jer, praktički, s obzirom koliko sam zaposlen i koliko stvari radim, ne stignem jednostavno odsvirati, jel. ja sam u stanju od kuće do ureda, ima sedam minuta ili šest, da napišem pjesmu, jel. bitna je ideja, a poslije sve je stvar tehnike. ako je ideja prava, jeli."
Čovjek je čije će ime vjerojatno jednog dana biti upisano u listu najzaslužnijeg građana grada Splita, ali i u srcu svakog građanina Splita - rođen je u Slavonskom Brodu, ali je od 1945. živio u Splitu. U 42 godine aktivnog skladateljskog rada skladao je oko 600 zabavnih skladbe, među poznatijima su: ''Galeb'', "Malinkonija", "Magdalena", "Picaferaj", "Skalinada", "Ključ života", "Oprosti mi pape", "Vjeruj u ljubav", "Čovjek od soli", "Pismo ćali", " Ljube moja", "Kapetane moj"...
"Ja šetajući izkomponiram pjesmu i dođem doma i samo probam je li to to, jel to zvuči, ono, potvrdim, jeli. Jer, praktički, s obzirom koliko sam zaposlen i koliko stvari radim, ne stignem jednostavno odsvirati, jel. Ja sam u stanju od kuće do ureda, ima sedam minuta ili šest, da napišem pjesmu, jel. Bitna je ideja, a poslije sve je stvar tehnike. Ako je ideja prava, jeli."
Na prvom pravom festivalu zabavne glazbe Melodijama Jadrana 1962. prvi put se predstavio skladbom ''Ćakule o siromajima''. Svoje najveće uspjehe postigao je na Prokurativama gdje je osvojio 23 prve nagrade. 1995. godine odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a tri godine kasnije dobio je i Porina za životno djelo. Potpisao je 60-ak samostalnih glazbenih izdanja prodanih u višemilijunskoj nakladi i pokrenuo je izdavačku kuću "Skalinada", te godinama bio direktor festivala Melodija hrvatskog Jadrana.
Preminuo je centru za rehabilitaciju u Krapinskim toplicama 27.10.2004 u 12:53 sati od posljedica srčanog i moždanog udara u 62. godini života.
Dišperadun
Bez ičeg san na ovon svitu bilon,
Bez ičeg san i dršćen cilin tilon.
Bez ičeg san upiću ol u jiću,
gladan, žedan gasin sviću, - ja dišperan san svitu.
Bez ičeg san na ovon škrtonpoju,
Bez ičeg san cilu san stuka voju.
Bez ičeg san o vaporu i o moru
mislin dok me mater budi, - ja dišperan san judi.
Bez tebe san to je od svega gore.
Bez tebe san bez sveg se još i more.
Bez tebe san ka bez sidra i bez jidra
jer bez onog ča si dala ne more se, ne more se, ne more se, mala,
jer bez onog ča si dala - ja dišperan san mala!